Rev-2600/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2600/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz K., koju zastupa Ž. D., odvjetnik u P., protiv tuženika D. P. iz B. B., boravi u R., u Nj., koga zastupa K. J., odvjetnik u S. B., radi razvoda braka i povjeravanja djeteta na čuvanje i odgoj, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 3. prosinca 1996. godine broj Gž-897/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 6. kolovoza 1996. godine broj P-290/95-11, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je da se dijete stranaka mldb. D. A. rođen … u S. B. povjerava na čuvanje, odgoj i uzdržavanje tužiteljici, te je određen način održavanja osobnih odnosa između tuženika i djeteta stranaka mldb. D. A. svake druge subote i nedjelju u mjesecu od 15-18 sati na način da tuženik može posjećivati dijete u mjestu njegova boravka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik iz svih revizijskih razloga s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i tužba odbaci.

Tužiteljica je u odgovoru na reviziju osporila osnovanost revizijskih navoda i predložila da se revizija odbije kao neosnovana, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za povjeravanje djeteta stranaka mldb. D. A. na čuvanje i odgoj, jer je djelomičnom presudom prvostupanjskog suda već pravomoćno razveden brak između stranaka. Utvrđeno je da je dijete stranaka mldb. A. zaostao u psihofizičkom razvoju, jer boluje od padavice, pa mu je potrebno dugotrajno i uporno liječenje od strane pedijatara, dječjih fizijatara, defektologa i dječjeg psihologa s ciljem da se što je moguće više osamostali i uklopi u društvenu sredinu. Dijete se nalazi u Nj. kod tuženika koji ima status izbjeglice, a dijete liječi liječnik opće medicine, što nije dovoljno za razvoj djeteta. Liječenje djeteta uspješno se započelo u Republici Hrvatskoj, no tuženik ga je prekinuo nasilnim odvođenjem djeteta u Nj.. Ocijenivši da je u interesu djeteta da živi s majkom i da se vrati u sredinu na koju se adaptiralo, te da je majka u mogućnosti brinuti se o djetetu, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava odlučili da se dijete stranaka povjerava na čuvanje i odgoj majci - tužiteljici, te odredili način održavanja osobnih odnosa tuženika sa djetetom stranaka.

Nije prihvatljiv tuženikov prigovor nenadležnosti nižestupanjskih sudova u ovom sporu.

Prema odredbi čl. 61. st. 1. toč. 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) nadležnost suda Republike Hrvatske radi razvoda braka postoji i kad tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, ako je tužitelj državljanin Republike Hrvatske i ima prebivalište u Republici Hrvatskoj. Prema podacima spisa tužiteljica je državljanin Republike Hrvatske u kojoj ima i prebivalište.

Prema odredbi čl. 328. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78) sud će odlučiti o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj u bračnom sporu, kad donese presudu kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se brak poništava ili se brak razvodi. U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za odlučivanje o povjeravanju djeteta stranaka na čuvanje i odgoj.

Kako je u konkretnom slučaju brak razveden po pravu Republike Hrvatske po tom pravu se odlučilo i o povjeravanju na čuvanje i odgoj. Stoga nije prihvatljiva tvrdnja revidenta da se o povjeravanju na čuvanje i odgoj djeteta trebalo primijeniti pravo Republike Bosne i Hercegovine čiji je on, kako tek u reviziji iznosi, državljanin.

Nije odlučno što je u konkretnom slučaju mišljenje dao liječnik anesteziolog, jer se nižestupanjske presude temelje na izvješću i mišljenju stručnog tima nadležnog Centra za socijalni rad. S obzirom na utvrđene činjenice nije bilo neophodno izvesti i dokaz saslušanjem stranaka.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. prosinca 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.