Legislator Case Law & Legislation
Gž Ovr-650/2016-2 AI generated

Enforcement request dismissed as inadmissible due to failure to prove impossibility of direct payment via Financial Agency.

Case Number Gž Ovr-650/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The District Court in Sisak dismissed the creditor's appeal against a lower court's refusal to allow enforcement proceedings. The creditor argued that the debtor's personal liability should be enforced despite a bankruptcy proceeding against the debtor's law firm, but the court found the request procedurally flawed. The court ruled that the creditor failed to submit the mandatory certificate from the Financial Agency confirming the impossibility of direct payment, which is a prerequisite for initiating court-based enforcement under the Enforcement Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 211. OZ; čl. 209. OZ; sud odbacuje prijedlog za ovrhu kao nedopušten ako ovrhovoditelj nije dokazao nemogućnost izravne naplate putem Financijske agencije i nije dostavio potrebnu potvrdu.

Keywords

AI generated
enforcement request inadmissibility Financial Agency certificate direct payment impossibility banknote promissory note enforcement act provisions creditor burden of proof procedural prerequisites

Cited Legislation

AI generated
čl. 211. OZ
Prema čl. 211. OZ sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, te na temelju isprava iz čl.
čl. 209. OZ
Naime, provedba izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora, odnosno obračuna poslodavca određena je čl. 209. OZ.
čl. 3. točka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima
čl. 167. SZ
Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku, kako je to određeno čl. 167. SZ, a ovrhovoditelj nije dokazao da ima status izlučnog vjerovnika, u smislu čl.
čl. 147. SZ
SZ, a ovrhovoditelj nije dokazao da ima status izlučnog vjerovnika, u smislu čl. 147. SZ ili razlučnog vjerovnika, u smislu čl.
čl. 149. SZ
SZ ili razlučnog vjerovnika, u smislu čl. 149. SZ.
čl. 173. SZ
čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku
Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje (čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, u vezi s čl.
čl. 21. OZ
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, u vezi s čl. 21. OZ).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Gž Ovr-650/2016-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R.u. d.o.o. u likvidaciji, Z., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P.P.&A.-M.K. iz Z. protiv ovršenice D. D., Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovr-7185/16-8 od 23. rujna 2016., dana 20. siječnja 2017.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja R.u. d.o.o. u likvidaciji kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovr-7185/16-8 od 23. rujna 2016.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbaćen je prijedlog za ovrhu od 26. srpnja 2016. kao nedopušten.

Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se u bitnom upire na pogrešnu primjenu čl. 211. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje: OZ). Ovrhovoditelj smatra da svoje potraživanje nije mogao naplatiti putem Financijske agencije iz razloga što je na Odvjetničkim društvom D.I P. j.t.d. otvoren stečajni postupak, a ovršenica, kao član Društva, odgovara za dugove Društva cijelom svojom imovinom i solidarno s ostalim članovima društva. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je neosnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o dopuštenosti prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave, predmetne bjanko zadužnice od 24. srpnja 2008. i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio odredbe OZ o provedbi ovrhe na temelju zadužnice i bjanko zadužnice i nedopuštenosti sudske ovrhe.

Naime, provedba izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora, odnosno obračuna poslodavca određena je čl. 209. OZ.

Zadužnica ima svojstvo ovršne isprave (čl. 214. st. 7. u vezi sa st. 1.i 2. OZ).

Prema čl. 211. OZ sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, te na temelju isprava iz čl. 209. stavka 1. OZ na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

Ovrha je u ovoj predmetu predložena na temelju bjanko zadužnice od 24. srpnja 2008., dakle, na temelju ovršne odluke domaćeg suda koja glasi na ispunjenje određene novčane obveze, koja jest osnova za plaćanje, u smislu čl. 3. točke 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 91/10 i 112/12, dalje: Zakon).

Ovrhovoditelj nije dokazao da je podnio prijedlog za izravnu naplatu Agenciji, u smislu čl. 209. OZ i odredaba Zakona, odnosno da se temeljem navedene zadužnice nije mogla provesti naplata preko Agencije, budući nije dostavio potvrdu Agencije u tom smislu.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj trebao temeljem zadužnice izravno zatražiti naplatu svoje tražbine putem Financijske agencije, u skladu čl. 214. i 215. OZ, u vezi čl. 209. OZ i odredbama Zakona. Ukoliko se ne bi mogla provesti naplata na temelju zadužnice preko Agencije, mogao je podnijeti prijedlog za ovrhu sudu, uz dostavu potvrde Agencije o nemogućnosti naplate, u smislu čl. 211. OZ.

U prilog toga govori i sama žalba ovrhovoditelja. Naime, ovrhovoditelj se u prilog svojih navoda poziva na čl. 13. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima u slučaju kada je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak, iz čega slijedi da se i u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom putem Agencije provodi odgovarajući postupak radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, u skladu s odredbama Zakona i Pravilnika.

Prijedlog za ovrhu u ovom predmetu podnesen je nakon pokretanja postupka nad Odvjetničkim društvom D. I P. j.t.d., pa je kod odlučivanja o dopuštenosti prijedloga za ovrhu potrebno cijeniti i odredbe Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj: 71/15, dalje: SZ), čije su odredbe bile na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu.

Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku, kako je to određeno čl. 167. SZ, a ovrhovoditelj nije dokazao da ima status izlučnog vjerovnika, u smislu čl. 147. SZ ili razlučnog vjerovnika, u smislu čl. 149. SZ.

Nadalje, ako je stečajni postupak otvoren nad društvom čiji članovi osobno odgovaraju za obveze društva, kako se to navodi u prijedlogu za ovrhu u odnosu na ovršenicu, kao člana navedenog Odvjetničkog društva, zahtjeve protiv članova društva po osnovi njihove osobne odgovornosti za vrijeme stečajnog postupka može ostvarivati samo stečajni upravitelj (čl. 173. SZ).

Ovrhovoditelj nije dokazao da su ispunjene propisane pretpostavke za određivanje i provođenje ovrhe na računima ovršenice, kako se to predlaže prijedlogom za ovrhu, u odnosu na ovršenicu, kao članicu društva nad kojim je otvoren stečajni postupak prije pokretanja ovog ovršnog postupka.

Slijedom navedenog, prijedlog za ovrhu valjalo je uz pravilnu primjenu čl. 211. OZ, u vezi s čl. 209. OZ, odredbama Zakona i SZ, odbaciti kao nedopušten, a ne odrediti ovrhu na računima ovršenice po prijedlogu za ovrhu.

Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje (čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, u vezi s čl. 21. OZ).

Sisak, 20. siječnja 2016.

S U T K I N J A

mr. sc. Ana Beloglavec