Legislator Case Law & Legislation
Rev-3373/1999-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses labor dispute appeal due to failure to file prior administrative objection.

Case Number Rev-3373/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the second-instance court's decision to reject the labor dispute. The court found that the appellant knew of the termination decision in December 1991 but failed to file a required administrative objection at the time. Consequently, the court ruled that the appellant could not seek judicial protection for this matter as they had not exhausted administrative remedies first.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa, čl. 83. st. 2.; Zakon o parničnom postupku, čl. 385. st. 3.; Zahtjev za zaštitu pred sudom je nedopušten ako radnik nije prethodno tražio zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji.

Keywords

AI generated
administrative objection requirement exhaustion of administrative remedies labor dispute procedural bar failure to file timely objection judicial protection limitation

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku, čl. 354. st. 2. toč. 13.
Zakon o parničnom postupku, čl. 385. st. 3.
Zakon o parničnom postupku, čl. 400. st. 4.
Zakon o parničnom postupku, čl. 393.
Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa, čl. 83. st. 2.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3373/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i dr. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. L. iz G., protiv tuženog Doma zdravlja Gospić, radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Gospiću od 30. lipnja 1999. godine, br. Gž-98/99., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Gospiću od 26. travnja 1999. godine, br. P-254/95., u sjednici održanoj dana 24. svibnja 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja K. L., kao nedopuštena.

Odlučujući o žalbi tužitelja Županijski sud u Gospiću je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja kao i rješenja suda prvog stupnja, te da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijano rješenje nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revident ističe prema sadržaju revizije.

Naime, suprotno navodima revizije drugostupanjski sud je dao razloge na temelju kojih je odbio žalbu tužitelja.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a koja utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud da je tužitelj saznao, odnosno dobio odluku o prestanku radnog odnosa koncem prosinca 1991. godine, te da protiv te odluke nije uložio prigovor.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužba odbačena, jer zaštitu pred sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji (čl. 83. st. 2. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa - "Narodne novine", br. 34/91., 19/92. i 26/93.).

Navodi revizije svode se na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja i baš na tvrdnju da tužitelj nije nikad primio pismeno rješenje o prestanku radnog odnosa.

Revizija se pak ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91., 91/92. i 112/99. - dalje ZPP).

Uzgred je navesti da je baš na temelju iskaza samog tužitelja utvrđeno da je on odluku dobio i tako za nju saznao u prosincu 1991. godine. Ovo jer tužitelj u svom iskazu kaže da je u prosincu 1991. godine, saznao da postoji pismeno rješenje o otkazu koje je tek tada dobio nakon što ga je sam tražio, te da nije mogao uložiti prigovor jer mu je rečeno da je za to kasno.

Tužitelj tužbu za poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa podnio je bez da je uložio prigovor protiv tog rješenja i to tek u prosincu 1992. godine, dakle godinu dana nakon što je dobio rješenje o prestanku radnog odnosa, te u svakom slučaju bar tad saznao za isto. Dakle, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 400. st. 4., a u svezi s čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. svibnja 2000.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.