Rev-1383/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1383/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, te Borisa Guttmanna, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavod za fotogrametriju d.d. Zagreb, koga zastupa punomoćnik Z. I., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Grad Varaždinske Toplice, koga zastupa punomoćnik V. J., odvjetnik iz V., radi isplate, rješavajući reviziju izjavljenu po tuženiku protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 14. veljače 2000. godine broj Gž-152/00 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu od 10. studenog 1999. godine broj P-145/1999, u sjednici održanoj dana 10. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznose:

a) od 101.314,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje tekućoj od 12. prosinca 1997. godine do isplate;

b) od 126.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje počev od 29. kolovoza 1996. godine do isplate;

c) od 375.376,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje tekućoj od 25. srpnja 1996. godine do isplate.

Istom presudom tuženik je obvezan isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 36.039,20 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenoga 1999. godine do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika protivna strana nije odgovorila niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio državni odvjetnik nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

To stoga, jer su nižestupanjski sudovi protivno revizijskim navodima utvrdili sve važne činjenice za rješenje spora i u tom pravcu iznijeli jasne i određene razloge koji nisu proturječni međusobno niti sa sadržajem izvedenih dokaza koji se nalaze u zapisnicima spisa predmeta, odnosno u ispravama priloženim spisu, dok je sud drugog stupnja ocijenio sve žalbene prigovore tuženika koji su od odlučnog značenja, pa stoga ne postoji ona bitna postupovna povreda opisana u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odnosno ona iz čl. 375. st. 1. ZPP u drugostupanjskom postupku - na koju revident sadržajno ukazuje navodima revizije, a niti je počinjena ona bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao izvođača radova po ugovoru o djelu radi naplate izvršenih radova po obračunskim situacijama, u visini iznosa navedenih u izreci prvostupanjske presude, za koje iznose tužitelj tvrdi da ih je dužan isplatiti tuženik kao naručilac radova.

Niži sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev, jer su u postupku u bitnom utvrdili, da su stranke sklopile ugovor o izvođenju radova - novoj izmjeri zemljišta na području k.o. Varaždinske Toplice u površini od 1.444 ha - koje radove je dužan prema ugovoru od 27. prosinca 1994. godine izvesti tužitelj, dok su naknadu za radove dužni platiti naručitelji i to tuženik (odnosno njegov pravni prednik Općina Varaždinske Toplice) u visini od 75% utvrđene cijene, a Državna geodetska uprava u dijelu koji odgovara 25% ugovorene naknade. Pri tome je spomenutim ugovorom točno utvrđen način i rokovi izvođenja radova i isplata naknade, pri čemu je ugovoreno, da će radovi biti plaćeni tužitelju na temelju privremenih obračunskih situacija (čl. 4. ugovora). U postupku su niži sudovi utvrdili da se obveza isplate utuženih iznosa temelji na podnesenim privremenim obračunskim situacijama sa dospijećem kako su to utvrdili niži sudovi pri čemu je utvrđeno da se svi navedeni iznosi odnose na preostalu obvezu revidenta, jer je drugi naručitelj Državna geodetska uprava svoju obvezu iz istog ugovora u pogledu naručenih radova u cijelosti ispunio.

Ovaj Vrhovni sud nalazi neosnovanim one prigovore revidenta u kojima ističe, da nije od tužitelja primio dokumentaciju - izmjeru, jer su niži sudovi pravilno smatrali, da ta okolnost ne utječe na dospjelost potraživanja tužitelja, budući da su stranke u ugovoru o izmjeri zemljišta zaključenom 27. prosinca 1994. godine utanačile u čl. 4., da je svaki od naručitelja radova - dakle revident kao i Državna geodetska uprava dužan isplatiti otpadajuće iznose dospjele po okončanim obračunskim situacijama, nakon što naručitelj Državna geodetska uprava izvrši pregled izvršenih radova te ih ovjeri, koje odlučne okolnosti su prema utvrđenju nižih sudova nastupile u konkretnom slučaju, budući da je pregled radova po svim utuženim obračunskim situacijama izvršen po ovlaštenom naručitelju Državnoj geodetskoj upravi, koja je te situacije i ovjerila.

Stoga ovaj Vrhovni sud nalazi da je u konkretnoj situaciji pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je prihvaćen tužbeni zahtjev. Naime, ugovorom o djelu - kao što je to ugovor zaključen između stranaka u pogledu izmjere zemljišta - naknada se prvenstveno određuje ugovorom na koji način su stranke iz ovog spora odredile naknadu za rad tužitelja (čl. 623. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - u daljnjem tekstu: ZOO) te naručilac nije dužan isplatiti naknadu prije nego je pregledao izvršeni rad i odobrio ga izuzev ako je drugačije ugovoreno (čl. 623. st. 3. ZOO).

Niži sudovi utvrdili su da postoje pretpostavke u pogledu prava tužitelja na naplatu ugovorene naknade, jer je osoba ovlaštena po tuženiku pregledala izvršeni rad i odobrila ga, što je razvidno iz ovjere koju je na podnesene obračunske situacije po ovlaštenju tuženika izvršila Državna geodetska uprava.

Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje je revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. prosinca 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.