II Kž-383/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

II Kž-383/1999-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-383/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. svibnja 1999. godine broj K-37/99, u sjednici održanoj 17. lipnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor opt. M.M. i opt. T.S. produljuje iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, ukinut je pritvor opt. M.M. i opt. T.S., koji su optuženici nepravomoćnom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ i dr. osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Pritvorska osnova po kojoj je pritvor optuženicima ranije bio određen i produljen temeljila se na odredbi čl. 102. st. 1. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor optuženicima produlji i nakon donošenja nepravomoćne presude, cijeneći prije svega njihovu veću organiziranost, vrijeme trajanja kaznene djelatnosti za koju su osuđeni nepravomoćnom presudom, što po stajalištu žalitelja opravdava primjenu pritvora, ovog puta iz fakultativne osnove čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, u spisu postoje osobite okolnosti koje upućuju na osnovanu primjenu pritvorske mjere iz čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP, posebice zbog činjenice da su optuženici u vršenju kriminalne djelatnosti, u svezi udruživanja radi neovlaštene prodaje, kupnje i držanja opojne droge, djelovali udruženo i organizirano, kroz relativno duže vremensko razdoblje (posljednji mjeseci 1998. do veljače 1999. godine), a ta organiziranost proizlazi iz činjenice da su pored centralnog mjesta za prodaju droge u stanu opt. M.M., imali još i četiri druga mjesta na kojima su prodavali drogu u ul. K.M. u S., u blizini caffe-bara vlasništvo T.S., kao i u tri osobna automobila koja su bila parkirana (u blizini tog caffe-bara), a uz to prodavali su pet vrsta opojnih droga (hašiš, marihuanu, kokain, extazy, i dr.) ovisnicima tog dijela grada, koje osobite okolnosti doista upućuju na viši stupanj organiziranosti optuženika pri vršenju ovakve djelatnosti u svezi zlouporabe droge, a time i na naročitu upornost počinitelja.

Osim toga, cijenjena je i okolnost da oba optuženika povremeno uživaju drogu.

Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti pobijano rješenje, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 17. lipnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.