Supreme Court dismisses appeal in alimony case where medical expert's absence did not constitute procedural error.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the husband's appeal against the lower courts' order for him to pay alimony to his wife. Although the husband argued that the lack of a labor medicine specialist's report constituted a procedural violation, the court found that the surgeon's existing medical documentation and the wife's amputation were sufficient to establish her inability to work. The court ruled that the husband's knowledge of her pre-marital illness did not negate his obligation to provide support under the Marriage and Family Relations Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 248. ZOBPO; čl. 250. ZOBPO; čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP-a; čl. 393. ZPP-a: The absence of a specific labor medicine expert's report does not constitute a material procedural violation if a general medical expert's findings and existing documentation sufficiently establish the claimant's inability to work, and the obligor's knowledge of the claimant's pre-marital health status does not exempt them from the statutory duty of support.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1003/1990-2
P R E S U D A
U IME NARODA!
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice D. Š. iz K., koju zastupa pun. M. R., odvjetnik u K., protiv tuženog M. Š. iz P., koga zastupa pun. D. Ć., odvjetnik u K., radi plaćanja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 28. studenog 1989. br. Gž- 1126/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 29. kolovoza 1989. br. P-330/89-16, u sjednici održanoj dana 28. lipnja 1990,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom je tuženi obvezan da tužiteljici svom bračnom drugu - plaća uzdržavanje i to iznos od 300.000 prijašnjih dinara (30,00 konv. dinara) mjesečno od 23. II 1989. do 31. VIII 1989. godine a od 1.IX 1989. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, 600.000 prijašnjih dinara (60,00 konv. dinara) mjesečno i da joj plati parnični trošak.
Žalbu tuženika protiv te presude odbio je drugostepeni sud i potvrdio prvostepenu presudu.
Protiv drugostepene presude izjavio je tuženik pravovremeno reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.
U pismenom odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se revizija odbije.
Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Stranke su bračni drugovi. U braku su od 30. IV 1987. godine. U toku je postupak poništenja braka, po tužbi tuženika. Tužiteljica je teški šećerni bolesnik (dijabetičar) zbog toga joj je djelomično amputirana noga, nezaposlena je i po ocjeni medicinskog vještaka, nesposobna za rad.
Na osnovi ovako utvrdjenih činjenica, sudovi su obvezali tuženika, koji više ne živi sa njom u bračnoj zajednici - da plaća za uzdržavanje navedene iznose, a na temelju ččl. 248. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN SRH" br.
11/78 – dalje ZOBPO).
U reviziji tuženik ističe da nije u toku nižestepenih postupaka utvrdjeno da bi tužiteljica bila nesposobna za rad, jer nije provedeno - a odlukom suda odredjeno - vještačenje po specijalisti medicine rada, te da zahtjev tužiteljice za uzdržavanje predstavlja očitu nepravdu za njega jer je ona i prije zaključenja braka bila bolesna i nesposobna za rad zbog dijabetesa.
Točno je, kako ističe tuženik, da je prvostepeni sud odlučio provesti vještačenje po liječniku medicine rada, koji je bio pozvan, saslušan i predložio je pretrage, na temelju kojih će dati konačno mišljenje, ali se na iduće ročište pozivu nije odazvao, no taj nedostatak ne predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP-a, na koju očigledno ukazuje revident, jer je sud saslušao medicinskog vještaka - kirurga - koji je dao svoje mišljenje o sposobnosti za rad tužiteljice, na temelju medicinske dokumentacije i rezultata pretraga. Sasvim je jasna zdravstvena i radna sposobnost (točnije rečeno nesposobnost) tužiteljice, na osnovi medicinske dokumentacije, a posebno zbog činjenice što joj je amputirana noga i bilo je dovoljno vještačenje kirurga da se utvrdi relevantno zdravstveno stanje i radna sposobnost tužiteljice.
U ovoj parnici, kod činjenice da su stranke živjele gotovo dvije godine od zaključenja braka u bračnoj zajednici, uz saznanje tuženika, odmah nakon vjenčanja da je tužiteljica dijabetičar, nije od značaja da li je tužiteljica bila radno sposobna i prije zaključenja braka jer to - kako su pravilno ocijenili sudovi - ne utječe na obavezu tuženika da plaća uzdržavanje i ta okolnost (ako bi se i utvrdilo da je bila nesposobna za rad i prije sklapanja braka) ne bi zahtjev tužiteljice (i obvezu tuženika) predstavljala očitu nepravdu za njega (čl. 250. ZOBPO).
Osnovano su dakle nižestepeni sudovi odredili da tuženik plaća uzdržavanje svom bračnom drugu, jer za to postoje pretpostavke u čl. 248. ZOBPO, a kako tuženi ne osporava u visini dosudjenog iznosa (sud je i u tom pravcu ispitao odluke i nalazi utvrdjenim da je prema imovinskim prilikama i prihodima tuženik u mogućnosti da plaća odredjene iznose) to je revizija odbijena kao neosnovana pa je sudjeno kao u izreci po čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu, 28. lipnja 1990.
Predsjednik vijeća:
Radomira Felicijan Maoduš, v.r.