Rev-1548/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1548/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz G. K., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika F. M. iz M. i tuženika L. M. iz M., koje zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u Č., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu br. 24 Gž-5188/12-2 od 28. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu br. P-454/12 od 27. rujna 2012., u sjednici održanoj 9. travnja 2014.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tužitelja, preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu br. 24 Gž-5188/12-2 od 28. ožujka 2013. i presuda Općinskog suda u Čakovcu br. P-454/12 od 27. rujna 2012. u pobijanom dijelu u točkama II., III. i IV. izreke i sudi:

I. Obveza tužitelja za uzdržavanje tuženika F. M., utvrđena presudom Općinskog suda u Čakovcu br. P-671/02 od 20. svibnja 2003., prestaje s danom 21. prosinca 2010.

II. Obveza tužitelja za uzdržavanje tuženika L. M., utvrđena presudom Općinskog suda u Čakovcu br. P-671/02 od 20. svibnja 2003., prestaje s danom 1. listopada 2010.

III. U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o j e:

U odnosu na pitanje „Je li i pod kojim uvjetima moguće ponovo uspostaviti obvezu uzdržavanja pošto je jednom utvrđen prestanak iste?“, revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je da je obveza tužitelja Z. M. za uzdržavanje tuženika F. M. prestala u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 20. prosinca 2010. (točka I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za prestanak obveze uzdržavanja tuženika F. M., utvrđene presudom Općinskog suda u Čakovcu broj P-671/02 od 20. svibnja 2003., za razdoblje od dana podnošenja tužbe 24. prosinca 2008. do 31. prosinca 2008., te za razdoblje od 21. prosinca 2010. nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti (točka II. izreke); odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja Z. M. za prestanak obveze uzdržavanja tuženika L. M., utvrđene presudom Općinskog suda u Čakovcu broj P-671/02 od 20. svibnja 2003.( točka III. izreke), te je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 1.105,00 kn (točka IV. izreke).

Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja je odbijena, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj 454/12 od 27. rujna 2012. u pobijanim dijelovima u točkama

II., III. i IV. izreke.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11, 148/11 pročišćen tekst- dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev za prestanak uzdržavanja.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u odnosu na tuženika F. M., utvrđeno je:

- da je 2007. završio srednju školu i upisao prvu godinu Kineziološkog fakulteta u Zagrebu,

- da je akademske godine 2008/2009. redovno upisao drugu godinu studija istog fakulteta ali nije položio potreban broj ispita,

- da je akademske godine 2009/2010. ponavljao drugu godinu studija, da bi se s Kineziološkog fakulteta ispisao 21. prosinca 2010. i upisao na trogodišnji izvanredni studij na Odjelu za izobrazbu trenera Društvenog veleučilišta u Zagrebu,

- da je akademske godine 2011/2012 upisao treći semestar (znači drugu godinu studija) na Odjelu na izobrazbu trenera Društvenog veleučilišta u Zagrebu,

- da je u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 21. svibnja 2009. iz studentskog kredita i stipendije ostvario dovoljno sredstva za život.

Zaključivši na temelju gornjeg utvrđenja da je tuženik F. M. od podnošenja tužbe 24. prosinca 2008. do 31. prosinca 2008. uredno ispunjavao svoje studentske obveze; da je u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 21. svibnja 2009. imao dovoljno sredstava, a budući da u akademskoj godini 2009/10. nije ispunjavao studenske obveze; sud je odredio prestanak obveze uzdržavanja tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 20. prosinca 2010. Pošavši od utvrđenja da je tuženik F. M. 21. prosinca 2010. upisao izvanredan stručni studij na Odjelu za izobrazbu trenera, nižestupanjski sudovi su zaključili da je isti nastavio redovito ispunjavati svoje studentske obveze te je odbio zahtjev za prestanak obveze uzdržavanja tuženika F. M. nakon 21. prosinca 2010. pa nadalje.

U odnosu na tuženika L. M. utvrđeno je:

- da je nakon završene srednje škole 2008. upisao Kineziološki fakultet u Zagrebu uz plaćanje, a budući da nije imao dovoljno financijskih sredstava za plaćanje školarine, tu je godinu pauzirao,

- da se akademske godine 2009/2010., kao redovan student prve godine, upisao na Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, također uz plaćanje,

- da je akademske godine 2010/2011., nakon što nije položio potrebne ispite za upis u drugu godinu, ponovo upisao prvu godinu studija, koju nije položio,

- da je akademske godine 2011/2012. promijenio fakultet i upisao se na Međimursko sveučilište na drugu godinu studija, a prilikom upisa priznati su mu ispiti koje je položio na Sveučilištu u Puli.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da pauziranje s upisom školske godine i gubitak jedne školske godine ne znači, samo za sebe da tuženici svoje obveze ne izvršavaju redovito i uredno, slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke za prestanak uzdržavanja.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji revident postavlja šest pitanja koja se u bitnom svode na dva pitanja: 1. Ispunjava li redovito i uredno svoje studentske obveze punoljetno dijete koje ponavlja jednu godinu, pauzira jednu godinu i koje mijenja fakultete, te se u dobi od dvadeset pet i dvadeset četiri godine nalazi na trećoj, odnosno drugoj godini studija?

2. Je li i pod kojim uvjetima moguće ponovo uspostaviti obvezu uzdržavanja pošto je jednom utvrđen prestanak iste?

Obrazlažući važnost prvog postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident navodi da je o navedenom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje (u presudi broj Rev-1458/01), a presuda drugostupanjskog suda je utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda.

Tvrdnja revidenta je osnovana.

Odredbom čl. 210. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 74/04, 136/04, 50/07, 107/07 i 61/11 – dalje: ObZ) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno pohađa sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze.

Prema ocjeni ovog suda, tuženik F. M. prestao je redovito i uredno ispunjavati svoje obveze po isteku akademske godine 2009/2010., kada je nakon tri godine po upisu fakulteta, imao tek završenu jednu godinu studija.

Prema odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine 96/93, 34/94, 48/95, 29/96, 54/96, 59/96 - pročišćeni tekst, 129/2000) školska godina počinje 1. listopada tekuće godine, a završava 30. rujna slijedeće godine. Stoga su se dana 1. listopada 2010. ostvarile pretpostavke za prestanak uzdržavanja tuženika F. M. Budući je pravomoćnom odlukom već utvrđen prestanak obveze uzdržavanja tuženika F. M. za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 20. prosinca 2010., ovaj sud je odredio da obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanje tuženika F. M. prestaje s danom 21. prosinca 2010.

Tuženik L. M., dvije godine po upisu fakulteta nije imao završenu niti jednu godinu studija jer je akademske godine 2008/2009. pauzirao, akademske godine 2010/2011 upisao ponavljanje prve godine studija, stoga ovaj sud ocjenjuje da je istekom akademske godine 2009/2010. (1. listopada 2010.), u kojoj tuženik L. M. nije ispunio uvjete za upis u drugu godinu studija, ovaj tuženik prestao redovito i uredno ispunjavati svoje obveze, stoga je odredio da od 1. listopada 2010. prestaje obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanje tuženika L. M.

Po ocjeni ovog suda ne samo punoljetno dijete koje ponavlja godinu, već i ono koje pauzira ili mijenja fakultet, pa nakon tri godine po završetku srednje škole ima položenu tek prvu godinu studija, a da za to nema opravdan razlog (bolest i sl.) ne ispunjava svoje obveze redovito ni uredno.

Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 210 st 1. ObZ, ocijenivši da se u konkretnom slučaju radi o redovitom i urednom ispunjavanju obveza od stane uzdržavanih osoba.

Odredbom članka 212.a. stavkom 1. ObZ određeno je da ako je pravo na uzdržavanje djeteta iz članka 210. ovoga Zakona utvrđeno ovršnom ispravom, roditelj može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja na temelju te isprave čim prestanu pretpostavke za uzdržavanje djeteta, a stavkom 2. određeno je da će u presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sud po službenoj dužnosti kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan poslije toga dana ako nađe da je ona prestala toga dana.

Budući da pretpostavke za prestanak obveze nisu bile nastupile u času podnošenja tužbe, već kasnije, i to od 1. listopada 2010. za obojicu tuženika, valjalo je s tim danom, odnosno s danom 21. prosinca 2010., utvrditi prestanak obveze tužitelja, a u preostalom dijelu kojim tužitelj zahtijeva prestanak obveze s danom podnošenja tužbe, reviziju odbiti kao neosnovanu.

Slijedom iznesenog u odnosu na prvo revizijsko pitanje, na temelju odredbe čl. 393. i 395. st. 1. ZPP suđeno je kao u izreci presude.

Ispitujući dopuštenost revizije drugog iznesenog pitanja „Je li i pod kojim uvjetima moguće ponovo uspostaviti obvezu uzdržavanja pošto je jednom utvrđen prestanak iste? „ a u skladu s odredbama članka 392.b ZPP, ovaj sud je našao da u reviziji nisu navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U skladu s tim, na temelju odredbe članka 392.b stavak 2. i 4. ZPP reviziju je, a s obzirom na naznačeno pitanje, valjalo odbaciti.

Nakon preinačenja presude u odluci o glavnoj stvari izmijenjen je uspjeh stranaka u parnici. Budući da su nakon preinačenja presude stranke podjednako uspjele u parnici, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154 st. 2. ZPP, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Zagrebu, 9. travnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.