Rev-654/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 654/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Ispostava S. B., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S. B., Građansko-upravni odjel, protiv prvotuženika A. d.o.o. S. B., kojeg zastupa zakonski zastupnik T. L. i drugotuženika A.-I. d.o.o. S. B., kojeg zastupa zakonski zastupnik D. L., a kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž.-184/09 od 16. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-1112/08 od 22. listopada 2008., u sjednici vijeća održanoj dana 4. svibnja 2011.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija drugotuženika protiv presude odbija se kao neosnovana, dok se revizija u pogledu rješenja o privremenoj mjeri sadržanoj u presudi odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da Ugovori o kupoprodaji nekretnina sklopljeni između tuženika dana 22. listopada 2007. i 23. studenoga 2007., a kojima je prvotuženika prodao drugotuženiku etažu 28, etažu 11 i etažu 14, odnosno cijele suvlasničke dijelove povezane s vlasništvom tih posebnih dijelova, a koji se nalaze na nekretnini upisanoj u zk. ul. … k.o. S. B., kčbr. 1291/2, gube pravni učinak prema tužiteljici u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljičina potraživanja u iznosu od 1.298.535,30 kn, zajedno sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2008. do isplate. Ujedno je odlučeno da je drugotuženik dužan dozvoliti da se tužiteljica namiri sa svojim potraživanjem prema prvotuženiku prodajom gore navedenih nekretnina. Tuženici su obvezani tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 38.955,00 kn.

Rješenjem je određena privremena mjera kojom je zabranjeno drugotuženiku otuđenje i opterećenje gore navedenih posebnih dijelova nekretnine, time da ta privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba drugotuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno su odbijeni zahtjevi drugotuženika za naknadu troškova uložene žalbe i tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugoga stupnja reviziju je pravodobno podnio drugotuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Drugotuženik predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija drugotuženika nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je rješenjem o ovrsi radi naplate poreza i drugih javnih davanja od 4. listopada 2007. utvrđeno dugovanje prvotuženika prema tužiteljici na dan 4. listopada 2007. u iznosu od 529.186, 11 kn,

- da je po tom rješenju o ovrsi naplaćen iznos od 100.000,00 kn,

- da je rješenjem tužiteljice od 27. svibnja 2008. utvrđeno daljnje dugovanje prvotuženika u iznosu od 1.298.535,50 kn,

- da je prvotuženik u blokadi i da nema druge imovine,

- da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 22. listopada 2007. prvotuženik prodao drugotuženiku etažu br. 28 i etažu broj 11, odnosno cijele suvlasničke dijelove nekretnine povezane s tim posebnim dijelovima kčbr. 1291/2, upisane u zk. ul. … k.o. S. B.,

- daje Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 23. studenog 2007. prvotuženik drugotuženiku prodao i etažu br. 14, odnosno cijeli suvlasnički dio nekretnine povezane s tim posebnim dijelom kčbr. 1291/2, upisane u zk. ul. … k.o. S. B.,

- da je na gore navedenim posebnim dijelovima u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisan drugotuženik,

- da je osnivač obje tvrtke, prvo i drugotuženika D. L.,

- da je član uprave i zakonski zastupnik prvotuženika T. L., brat D. L.,

- da zakonski zastupnik drugotuženika kao osnivač obje tvrtke nije dokazao da mu nije bilo poznato da poduzetim radnjama prvotuženika nanosi štetu vjerovnicima.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova isti su pravilno primijenili materijalno pravo i to odredbe čl. 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, dalje: ZOO) kada su usvojili tužbeni zahtjev tužiteljice.

Čl. 66. ZOO propisane su opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, pa je tako propisana dospjelost tražbine na isplatu, insolventnost dužnika, dužnikova pravna radnja i postojanje oštećenja vjerovnika, a što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZOO naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Revident u reviziji iznosi stajalište da je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi primjenjuje li se st. 1. ili st. 2. čl. 67. ZOO, budući da se u st. 2. točno određuju osobe za koje se pretpostavlja da su morale znati da dužnik poduzetim raspolaganjem oštećuje vjerovnika. Osim toga iznosi se stajalište da se kod pravnih osoba ne može primijeniti st. 2. čl. 67. ZOO. Navedeno stajalište drugotuženika ne može se prihvatiti pravilnim. Naime, pravne osobe imaju svoje zakonske zastupnike i osnivače ili vlasnike, pa se saznanje pravnih osoba da se poduzimaju radnje na štetu vjerovnika moraju promatrati kroz saznanje tih osoba. Obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova da je osnivač oba tuženika ista osoba, da je zakonski zastupnik prvotuženika brat osnivača obiju tvrtki, pravilan je zaključak da je drugotuženik znao da poduzetim raspolaganjima prvotuženik šteti svojim vjerovnicima i to nakon što je bilo doneseno rješenje o ovrsi od 4. listopada 2007. Da su radnje poduzimane na štetu vjerovnika ukazuje i činjenica da je samo dio kupoprodajne cijene uplaćen na žiro račun prvotuženika, a ostatak je bio predmet kompenzacije između prvo i drugotuženika, odnosno dio je iskorišten kako bi se brisala hipoteka na predmetnim posebnim dijelovima. Iz toga slijedi da je zakonskom zastupniku drugotuženika bilo poznato da se poduzetim raspolaganjima prvotuženika šteti vjerovnicima prvotuženika, dakle i tužiteljici u konkretnom slučaju.

Glede prigovora drugotuženika da tužiteljica nije pridonijela dokaze o dospijeću tražbine prema prvotuženiku u iznosu od 1.298.535,30 kn niti taj prigovor nije osnovan. Naime, nižestupanjski sudovi su jasno naveli da su visinu tražbine utvrdili na temelju pravomoćnih rješenja koje je tužiteljica izdala prvotuženiku, a koje isti nije osporavao, a koji dokazi prileže spisu.

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

U pogledu pak izjavljene revizije protiv rješenja o odbijanju žalbe na rješenje o privremenoj mjeri, a koje rješenje je sadržano u presudi drugostupanjskog suda, revizija u tom dijelu nije dopuštena.

Naime, prema odredbi 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, dakle tzv. izvanredna revizija. Kako u konkretnom slučaju drugotuženik nije izjavio izvanrednu reviziju, niti je naznačio važno pravno pitanje koje je bitno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, to revizija u tom dijelu nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 4. svibnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.