I Kž-98/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-98/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J. L., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. siječnja 2002. godine broj K-260/01 (Kv-I-754/01), u sjednici održanoj dana 14. svibnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje tako da se predmet upućuje predsjedniku vijeća prvostupanjskog Županijskog suda u Zagrebu, da postupi prema čl. 284. st. 2. ZKP.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, odlučujući o zahtjevu predsjednika vijeća, izvanraspravno vijeće prvostupanjskog Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 275. toč. 1. ZKP u svezi s čl. 282. st. 1. i 3. ZKP, odlučilo je da se kazneni postupak, protiv okr. J.L. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. i čl. 29. st. 3. KZ, obustavlja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi nastavak kaznenog postupka.

Žalba je osnovana.

Kada iz činjenica koje su navedene u opisu djela u optužnici osnovano slijedi, kao u ovom slučaju, osnovana sumnja, da je okr. J.L. počinila kazneno djelo pokušaja ubojstva u prekoračenju nužne obrane, tada vijeće iz čl. 20. st. 2. ZKP, odlučujući o zahtjevu predsjednika vijeća, prema čl. 282. st. 1. i 3. ZKP, ne može izvesti zaključak, da kazneno djelo ne postoji.

Naime, izvanraspravno vijeće nije ovlašteno da samo ocjenjuje i utvrđuje, da li činjenice i okolnosti na kojima se temelji optužnica pružaju pouzdan dokaz je li okrivljenik počinio djelo u nužnoj obrani ili u prekoračenju nužne obrane, već takvu ocjenu treba prepustiti raspravnom vijeću.

Da bi se obrana mogla označiti kao nužna obrana, potrebno je, uz ostale elemente, da postoji izvjesni razmjer između napada i obrane. Prekoračenje nužne obrane postoji kad je obrana bila jačeg intenziteta, nego što je u konkretnom slučaju bilo neophodno potrebno da se odbije protupravni napad. Djelo počinjeno u prekoračenju nužne obrane je kazneno djelo i za njega se kazneno odgovara.

Za osnovanost optužbe dovoljno je da se iz provedenih dokaza može zaključiti, da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

U konkretnom slučaju, prema podacima u spisu, oštećenik se u pijanom stanju vratio u stan u kojem je do tada živio s okrivljenicom i njezino dvoje djece. U stanu s okrivljenicom bili su tada, njezina prijateljica i njezino dvoje djece. Oštećenik tvrdi, da ga je u prepirci i svađi optuženica prva ošamarila, a onda je i on, uvrijeđen, ošamario nju, zgrabio ju u predjelu vrata i odgurnuo na zid. Optuženica u svojoj obrani ne navodi, da bi ona u prepirci i svađi ošamarila oštećenika. Optuženica u svojoj obrani, među inim, navodi (list 24/II), da je oštećenik …"odgurnuo njezinu kćer Ivanu koja je pritekla u pomoć, a ja sam tada automatski posegnula za nožem koji se nalazio na kuhinjskom elementu na dohvatu moje ruke". Prema nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka dr. J.Š., optuženica je oštećeniku zadala dvije ubodne rane u lijevo prsište, koje u zbiru predstavljaju tešku i po život opasnu ozljedu. U ocjenu proturječnih iskaza, o načinu ozljeđivanja oštećenika, ne može ulaziti izvanraspravno vijeće, nego će to tek na glavnoj raspravi dati raspravno vijeće, kao konačnu ocjenu izvedenih dokaza i tek prema rezultatima svih izvedenih dokaza odlučiti postoji li kazneno djelo koje se okrivljenici stavlja na teret i je li okrivljenica za to kazneno djelo odgovorna ili nije.

S obzirom na izloženo, o žalbi državnog odvjetnika, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. svibnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.