II Rev-167/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-167/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz J., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u O., protiv tuženih S. b. d.d. O., i P. d.d. O., kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog ureda V., J., Š., odvjetnici u R., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o revizijama tuženih protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 1999. godine, posl.br. Pž-2238/98, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku od 21. travnja 1998. godine, posl.br. P-180/97, u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 1999. godine, posl.br. Pž-2238/98 i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

1. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da je ugovor o pretvaranju potraživanja u dionice zaključen između I tužene S. Banke d.d. O. i II tužene P. d.d. O. od 30. lipnja 1994.g. pravno ništav i ne proizvodi pravni učinak, pa se I tuženoj S. Banke d.d. O. nalaže da II tuženoj P. d.d. O vrati dionice II tužene P. d.d. O u protuvrijednosti od 6,509,400 DEM u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Tuženi su dužni solidarno nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 890.000,00 kn (osamstodevedesettisuća kn), u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Rješenje o privremenoj mjeri broj XI-P-180/97-8 od 16. srpnja 1997.g. stavlja se van snage.".

Drugostupanjskom presudom su odbijene žalbe tuženih i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv te presude revizije su izjavila oba tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Odgovor na revizije nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o revizijama.

Revizije su osnovane.

U ovom predmetu tužbeni zahtjev se sastoji od dva dijela (dva zahtjeva):

- na utvrđenje ništavosti ugovora između tuženih o pretvaranju potraživanja u dionice,

- nalaganje I-tuženom određene činidbe (vraćanje dionica) II-tuženom.

Prihvaćanjem tih zahtjeva takav je i sadržaj prvostupanjske presude.

Drugostupanjski sud u odnosu na prvi dio (utvrđenje ništavosti ugovora) temelji svoju odluku na stanovištu da se "i po ocjeni ovog suda predmetni ugovor može jedino shvatiti kao simulirani (prividni) pravni posao, kako je to implicitno zaključio i prvostupanjski sud".

Međutim, iz sadržaja tužbe i tvrdnji tužitelja u ovom sporu jasno je vidljivo da tužitelj tvrdi da potraživanje koje je predmetnim ugovorom pretvoreno u dionice "vjerovnikov ulog u postupku pretvorbe dužnika" – čl. 2. ugovora – nije postojalo, pa da zbog toga za taj ugovor ne postoji osnova. Iz tog razloga tužitelj smatra ugovor ništavim. Na taj način je predmetnu pravnu situaciju eksplicitno ocijenio i prvostupanjski sud (str. 3 – pretposljednji odjeljak).

Pri tome treba reći da se ni prvostupanjski niti drugostupanjski sud ne pozivaju na zakonske propise.

Prividan ugovor (simulirani ili fiktivan) u smislu odredbe čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) je onaj ugovor koji nije nastao suglasnošću volje stranaka da se ostvari ono što je navedeno u ugovoru, već postoji samo suglasnost volje da se stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora.

U konkretnom slučaju, imajući u vidu naprijed navedeno, stranke u ugovoru su htjele (izrazile suglasnu volju) da I-tuženi postane vlasnik dionica II-tuženog, ali je pitanje da li je postojalo potraživanje koje se "pretvara u dionice" odnosno da li je postojala osnova (causa) za takav ugovor.

Prema odredbi čl. 52. ZOO ako osnova ne postoji ugovor je ništav. S obzirom na sve navedeno pogrešno je stanovište drugostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o prividnom ugovoru (čl. 66. ZOO) već se u ovom sporu radi o pravnoj situaciji iz odredbe čl. 52. ZOO.

Zbog takve pogrešne pravne ocjene predmetnog spora drugostupanjski sud nije ocjenjivao niz žalbenih prigovora oba tužena u odnosu na utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskom postupku, posebno u odnosu na neprovođenje predloženih dokaza od tuženih – što je po prigovorima žalitelja rezultiralo nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanje. Dakle, drugostupanjski sud je propustio ocijeniti žalbene navode od odlučnog značaja, pa je na taj način u postupku drugostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva (na činidbu) u obrazloženju drugostupanjske odluke se navodi da je "tužitelj aktivno legitimiran u ovom sporu", ali se ne navode razlozi zbog kojih drugostupanjski sud smatra da bi tužitelj bio ovlašten tražiti da I-tuženi izvrši određenu činidbu u korist II-tuženog koji je pravna osoba.

U odnosu na taj dio presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Iz tih razloga na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će, uzevši u obzir sve naprijed navedeno, otkloniti uočene nedostatke na slijedeći način:

- ocijeniti osnovanost činjeničnih prigovora oba žalitelja u odnosu na dio prvostupanjske presude kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora. Pri tome je potrebno posebno ocijeniti žalbene prigovore II-tuženog (posljednja strana žalbe – drugi odjeljak) u pogledu neprovedenih dokaza,

- ocijeniti aktivnu legitimaciju tužitelja u odnosu na zahtjev za "vraćanje dionica" II- tuženom.

Tek tada će drugostupanjski sud biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 19. studenog 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.