Pž-6056/2004-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

XLVI Pž-6056/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu toga suda mr. sc. Borislavu Blaževiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L.-M. d.o.o. Vrbanovec, B. Radića 8, kojeg zastupa M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & Š. u Varaždinu, Kolodvorska 12, protiv tuženika D. B., vlasnika obrta za graditeljstvo i trgovinu "D.", Đurđevac, Kralja Tomislava 2, kojeg zastupaju punomoćnici J. D. i J. P., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Garešnici, Vladimira Nazora 19 b, radi isplate iznosa od 21.557,87 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-159/04-12 od 16. lipnja 2004., 12. siječnja 2007.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-159/04-12 od 16. lipnja 2004.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.502,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

Trgovački sud u Bjelovaru presudom poslovni broj P-159/04-12 od 16. lipnja 2004. u cijelosti je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istoga suda poslovni broj Ovrv-405/04-2 od 9. veljače 2004., kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 21.557,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi od 15 % godišnje počev od 23. rujna 2003. do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke sud je odbio protutužbeni zahtjev kojim tuženik zahtijeva od tužitelja plaćanje iznosa od 9.683,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi od 15 % godišnje počev od 20. rujna 2003. do dana plaćanja. Točkom III. izreke sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 5.190,40 kn.

U obrazloženju presude sud navodi da je tužitelj predao tuženiku ponudu za sklapanje ugovora 29. kolovoza 2003. broj 05-108-96636-03. Tuženik je prihvatio ponudu i uplatio avans istog dana u iznosu od 15.850,00 kn. Prema stajalištu suda tuženikov prigovor da isporučena roba ne odgovara narudžbi nije osnovan, ali ni odlučan za donošenje odluke. Za nastanak ugovorne obveze odlučni su ponuda i prihvat ponude, a ne narudžba tuženika. Sud je utvrdio da ni ostali prigovori tuženika, koji se odnose na izvršenje obveze tužitelja, nisu osnovani. Prema ocjeni suda prvog stupnja tužitelj je isporučio robu koju je naveo u svojoj ponudi, pa je protutužbeni zahtjev u iznosu od 9.683,99 kn s osnove naknade štete zbog materijalnih nedostataka isporučene robe odbio kao neosnovan. Odluku o trošku postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. u vezi s čl.155. te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 11/96 i 91/04).

Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi da se pobijana odluka temelji isključivo na činjenici da je tuženik uplatom avansa 29. kolovoza 2003. prihvatio ponudu tužitelja broj 05-108-96636-03 u smislu odredbe čl. 39. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 35/05

- nastavno ZOO) zanemarujući da su stranke u pregovorima i usmeno nakon sklapanja ugovora, odredile i druge elemente ugovora. Žalitelj tvrdi da je na početku poslovnog kontakta dostavio narudžbu i drugu dokumentaciju na temelju koje je tužitelj mogao utvrditi da krovni paneli moraju biti u plavoj boji oznake "RAL 5010". U prvoj ponudi od 25. kolovoza 2003. (list 12. spisa) tužitelj je ponudio panele u plavoj boji koja ima oznaku "RAL 5012". Razlika plave boje oznaka "RAL 5010" i "RAL 5012" je samo u nijansi, pa je tuženik od investitora zatražio suglasnost da se postave paneli u boji koju je ponudio tužitelj. U međuvremenu, dok je tuženik čekao odobrenje investitora, primio je 29. kolovoza 2003. novu ponudu tužitelja u kojoj je navedena boja panela slonove kosti oznake "RAL 9002". Tuženik je telefonskim putem obavijestio radnice tužitelja Silviju i Vesnu da se ponuda ispravi i da se paneli isporuče u plavoj boji "RAL 5012". Nakon toga tuženik i njegova supruga su otišli u pogon tužitelja gdje su dogovorili da će paneli biti u plavoj boji. Međutim, tužitelj je isporučio panele boje slonove kosti, jer panela plave boje nije imao što je, prema ocjeni tuženika, potvrdila svjedokinja V. M.. Tuženik tvrdi da je tužitelj drugu ponudu poslao iz razloga što uopće nije imao panele u plavoj boji te je vjerovao da će tuženik uplatiti avans po novoj ponudi i na taj način prihvatiti novu ponudu i sklopiti ugovor. Tužitelj je naknadno vršio korekcije nove ponude budući da je isporučio panele debljine 60 mm iako je u ponudi naveo debljinu od 100 mm. Tom činjenicom tuženik želi dokazati da se tužitelj nije u cijelosti držao elemenata ponude i da je prihvatio određene korekcije koje su stranke usmeno dogovorile. Isto tako, tužitelj je trebao izvršiti korekciju ponude u dijelu koji se odnosi na boju panela. Tuženik je uplatio avans vjerujući da su stranke ugovorile panele u plavoj boji te računajući na poslovnu korektnost tužitelja. Žalitelj tvrdi da su njegovi prigovori osnovani kao i protutužbeni zahtjev za naknadu štete koja je nastala isporukom robe protivno odredbama ugovora. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem navodi da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti te da se žalba može podnositi samo iz zakonom određenih razloga sukladno čl. 467. ZPP-a. Iz sadržaja žalbe može se utvrditi da tuženik podnosi žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što u sporovima male vrijednosti nije dopušteno. Prema mišljenju tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio sve pravno odlučne činjenice na koje je bez povreda odredaba postupka pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu, a tuženika obveže da tužitelju naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.220,00 kn uvećano za sudsku pristojbu.

Tuženikova žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka i da je pravilno primijenio materijalno pravo.

Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj 25. kolovoza 2003. na tuženikov zahtjev sačinio ponudu za sklapanje kupoprodajnog ugovora. Tuženik nije prihvatio ponudu. Tužitelj je 29. kolovoza 2003. uputio novu ponudu. Tuženik je istog dana platio avans po drugoj ponudi u iznosu od 15.850,00 kn. Prilikom plaćanja tuženik je naveo i svrhu plaćanja „ponuda broj

05-108-96636-03“

pa

se

primjenom

odredbe

čl. 39. st. 2. ZOO-a ima smatrati da je prihvatio ponudu. Tuženik ne spori da je prihvatio drugu ponudu, ali tvrdi da je dao prijedlog da se ona izmjeni u dijelu koji se odnosi na boju panela s čime su upoznate radnice tužitelja S. M. i V. M.. Odredba čl. 41. ZOO-a propisuje da je u takvom slučaju ponuđenik odbio ponudu i da je sa svoje strane stavio novu ponudu svome prijašnjem ponuditelju. Međutim, svoju tvrdnju tuženik nije dokazao tijekom postupka. Saslušane svjedokinje nisu potvrdile da je tuženik dao prijedlog da se ponuda tužitelja izmjeni niti ima dokaza da je tužitelj izmijenjenu ponudu prihvatio. Imajući u vidu da je ponuda tužitelja sadržavala sve bitne elemente kupoprodajnog ugovora pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke sklopile ugovor u trenutku kada je tuženik platio avans i na taj način prihvatio ponudu sukladno odredbi čl. 26. u vezi s čl. 31. st. 1. ZOO-a.

Sklopljeni ugovor tuženik nije pobijao zbog mana volje pri njegovu sklapanju, pa je ugovor pravno valjan i obvezuje ugovorne strane. Nije sporno da je tužitelj predao tuženiku ugovorenu robu, da je tuženik platio dio računa u iznosu od 15.850,00 kn te je ostao dug od 21.557,87 kn. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi platiti ostatak ugovorene cijene na temelju odredbe čl. 454. st. 1. u vezi s čl. 516. st. 1. ZOO-a, pa je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku kada je nalog za plaćanje iz rješenja o ovrsi održao na snazi na temelju

odredbe

čl.

451.

st. 3. ZPP-a.

Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev za naknadu štete zbog materijalnih nedostataka isporučene robe. Kao što je već navedeno tužitelj je isporučio robu koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora. Točna je činjenica da je tuženik preuzete panele obojao u plavu boju, ali trošak bojanja u iznosu od 6.683,99 kn ne može pasti na teret tužitelja, jer tuženik nije dokazao da su stranke ugovorile panele u plavoj boji. Tužitelj je predao tuženiku panele boje slonova kost (RAL 9002), koja je i navedena u ponudi tužitelja. Nadalje, tuženik potražuje i iznos od 3.000,00 kn na ime troškova prijevoza panela i njihovog skraćivanja. Svjedok I. T. je izjavio da je skraćivao panele, ali tu uslugu nije naplaćivao od tuženika, pa tuženikov zahtjev u tom dijelu nije osnovan. Tuženik nije dokazao ni troškove prijevoza panela, pa je presuda u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev također pravilna i zakonita.

Pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj sud. Navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Zbog svih navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je tuženikovu žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Ovaj sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka osnovanim. Sve činjenice koje je tužitelj naveo u odgovoru na žalbu, naveo je i tijekom postupka, pa prema ocjeni suda odgovor na žalbu nije bio potreban.

U Zagrebu 12. siječnja 2007.

SUDAC

MR. SC. BORISLAV BLAŽEVIĆ, v. r.