Rev-103/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-103/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz Z., zastupan po B. T., odvjetniku iz Z., protiv I-tuženice V. P. iz S., D., zastupane po Z. H., odvjetniku iz Z., i II-tuženika M. J. iz B., radi isplate, rješavajući reviziju I-tuženice V. P. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 13. svibnja 1997. godine broj Gž- 862/97-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-5519/94 od 13. veljače 1995. godine, u sjednici održanoj dana 1. veljače 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija I-tužene i preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu broj Gž-862/97 od 13. svibnja 1997. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. veljače 1995. godine broj P-5519/94 u toč. I izreke prvostupanjske presude tako da se u odnosu na tu tuženu odbija tužbeni zahtjev tužitelja da mu isplati iznos od 3.000,00 DEM protuvrijednost u kunama, na dan isplate, sa kamatama na devizne štedne uloge po viđenju od 18. siječnja 1995. godine do isplate, te mu naknadi parnični trošak od 1.800,00 kn, a sve u roku od 15 dana.

U ostalom nepobijanom dijelu presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu broj Gž-862/97 ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-5519/96 od 13. veljače 1995. godine naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužitelju 3.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti sa kamatama i parnični trošak u iznosu od 1.800,00 kn (st. I. izreke), dok je sa dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen (st. II. i III. izreke).

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 13. svibnja 1997. godine broj Gž-862/97-2 odbijena je žalba tuženice V.P. kao neosnovana i u odnosu na nju potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke.

Protiv drugostupanjske presude I-tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predložila da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

U odgovoru na reviziju I-tuženice tužitelj je porekao navode revizije i predložio da se revizija odbije, odnosno odbaci kao nedopuštena, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Tužitelj je u tužbi naveo da je 17. prosinca 1992. godine predao I-tuženoj iznos od 3.000,00 DEM na rok od tri mjeseca i uz devizne kamate od 22% mjesečno, a da je I-tužena novac tužitelja dala II-tuženiku, te predala tužitelju ugovor o zajmu.

Tužbom je tražio od I-tužene i II-tuženika solidarno pozajmljeni iznos.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj 17. prosinca 1992. godine u prostoriji agencije MPS predao I- tuženoj 3.000,00 DEM na vrijeme od tri mjeseca, da je II-tuženica s tužiteljem, a posredstvom agencije koja je vlasništvo I-tužene sklopio ugovor o zajmu za navedeni iznos.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja oba nižestupanjska suda su prihvatila tužbeni zahtjev i naložili I- tuženici da solidarno s II-tuženim isplati utuženi iznos.

U reviziji tuženica ističe da je ona sudjelovala samo kao posrednik i da je radila isključivo agencija kao pravna osoba i za to se uzimala provizija, a da ona nije bila u nikakvom pravnom poslu s tužiteljem.

Osnovan je revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj 17.12.1992. godine u prostorijama agencije MPS predao I-tuženoj iznos od 3.000,00 DEM, da je posredstvom agencije koja je vlasništvo I- tužene, sklopio ugovor o zajmu.

Nije utvrđeno da je I-tužena bila u pravnom odnosu s tužiteljem, a što ista prigovara u reviziji i ističe da je radila isključivo agencija kao pravna osoba. Zbog toga proizlazi da je osnovan prigovor I-tužene u pogledu promašene pasivne legitimacije, zbog čega je reviziju I-tužene valjalo prihvatiti i tužbeni zahtjev u odnosu na nju odbiti kao neosnovan.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 1. veljače 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.