Rev-610/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 610/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Ivice Crnića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari predlagatelja M. B. iz V., ... i predlagatelja M. B. iz V.,

..., kojeg zastupa punomoćnik T. mr. Č., odvjetnik iz V., radi povjeravanja djeteta na čuvanje i odgoj i uzdržavanja, rješavajući reviziju predlagatelja B. M. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 12. srpnja 1990. posl. br. Gž 690/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 23. svibnja 1990. posl. br. P 490/90-11, u sjednici održanoj dana 16. travnja 1991.,

p r e s u d i o j e:

Revizija predlagatelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Varaždinu od 23. svibnja 1990. godine posl. br. P 490/90-11, sudjeno je:

"Razvodi se brak zaključen u L., ... 1972. godine izmedju predlagatelja B. M. r. P., rodjene ... 1947. godine u K., od oca P. F. i majke J., i B. M. rodjenog ... 1946. godine u D., od oca B. I. i majke J.

Zajedničko dijete stranaka B. mldb. I. rodjen ... 1986. godine, povjerava se na čuvanje i odgoj majci - predlagateljici B. M..

Predlagatelj B. M. dužan je doprinositi za uzdržavanje B. mldb. I. iznos od 715,00 dinara mjesečno, počevši od 25. travnja 1990. godine kao dana podnošenja tužbe do 22. svibnja 1990. godine a od 23. svibnja 1990. godine kao dana zaključenja glavne rasprave, pa nadalje u visini od 15$ od mjesečnog osobnog dohotka kojeg predlagatelj ostvaruje svakog tekućeg mjeseca od isplatioca osobnog dohotka, sve dok se ne izmijene prilike, i to s kamatom na dospjele obroke uzdržavanja po stopi eskontne kamate koju Narodna banka Jugoslavije obračunava primjenom konformne metode uvećanoj za 20% računajući od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja, pa do isplate.

Predlagatelj B. M. dužan je dospjele obroke uzdržavanja do pravomoćnosti presude isplatiti odjednom, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a dospijevajuće plaćati najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu, za tekući mjesec, na ruke majke - predlagateljice B. M., pod prijetnjom izvršenja.

Održavanje osobnih odnosa predlagatelja B. M. sa B. mldb. I. odredjuje se bez ograničenja.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka".

Presudom drugostepenog Okružnog suda u Varaždinu od 12. srpnja 1990. godine posl. br. Gž 690/90-2, odbijena je žalba predlagatelja i prvostepena presuda potvrdjena u dijelu kojim je odlučeno o povjeravanju mldb. B. I. na odgoj i čuvanje majci te revidentu naloženo plaćanje doprinosa za uzdržavanje.

Protiv ove drugostepene presude reviziju je izjavio predlagatelj B. M. (u daljnjem tekstu: revident) zbog: "povrede zakona na štetu tuženog" time da je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine presude nižestepenih sudova.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju revidenta prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 27/90 - u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor predlagateljici i na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Na reviziju predlagateljica nije odgovorila niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio javni tužilac Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud ocjenjuje da ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju temeljem odredbe čl. 386. spomenutog zakona ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Takodjer nije ostvarena ni bitna povreda parničnog postupka iz 51. 354. st.

1. u vezi s čl. 12. ZPP na koju revident ukazuje u navodima revizije. Pravno pitanje - očinstva mldb. djeteta koje je povjereno na čuvanje i odgoj majci u ovom postupku doista predstavlja prethodno pitanje o kojem se ne može odlučivati kao o prethodnom pitanju. U konkretnom slučaju nižestepeni sudovi to pravno pitanje o kojem nadležni sud još nije donio odluku nisu ni rješavani kao prethodno pitanje. Nije bilo mjesta ni prekidu ovog postupka do pravomoćnog dovršenja postupka radi osporavanja očinstva koji je kod istog prvostepenog suda pod posl. br. P 561/90 pokrenuo revident kao tužitelj. Ovo iz razloga što je odredbom čl. 98. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89 - prečišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZBPO) propisano da se ocem djeteta rodjenog za vrijeme trajanja braka smatra muž majke djeteta. Ta odredba predstavlja zakonsku presumpciju očinstva koja vrijedi sve dotle dok se pravomoćnom sudskom presudom to presumirano očinstvo s uspjehom ne ospori. Kako je medju strankama nesporno da parnicu pod br. P 561/90 radi osporavanja očinstva za malodobnog B. I. nije pravomoćno dovršena, to još uvijek vrijedi zakonska presumpcija da je u konkretnom slučaju revident otac malodobnom B. I.. Dakle, zbog zakonske presumpcije da je revident otac malodobnog Ban Ivana nije bilo mjesta odredjivanju prekida ovog postupka do pravomoćnog rješenja postupka pod brojem P 561/90, kod istog prvostepenog suda.

Neosnovana je i tvrdnja revidenta da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava pa da je time ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da je u ovom predmetu pravomoćnom presudom prvostepenog suda razveden brak stranaka time da je malodobni B. I. rodjen 11. lipnja 1986. godine rodjen u braku stranaka i upisan u matične knjige rodjenih kao bračno dijete stranaka,

- da je u toku postupak kod prvostepenog suda pod posl. br. 561/90, kojim revident kao tužitelj osporava očinstvo za malodobnog B. I.,

- da izmedju stranaka nije postojao spor o povjeravanju malodobnog B. I. na čuvanje i odgoj majci jer revident, obzirom da tvrdi da nije njegov otac, ni ne traži da se dijete povjeri njemu na čuvanje i odgoj,

- da je predlagateljica zaposlena i da je u ožujku mjesecu 1990. godine ostvarila osobni dohodak u iznosu od 4.568 dinara time da osim prihoda iz radnog odnosa nema drugih prihoda, nije vlasnik nekretnina i za maloljetno dijete ne prima dječji doplatak,

- da je revident zaposlen te da je u ožujku mjesecu 1990. godine ostvario osobni dohodak u visini od 4.770 dinara, da ima obvezu uzdržavati još jedno dijete otprilike iste starosti kao i maloljetni B. I..

Na tako utvrdjeno činjenično stanje nižestepeni su sudovi pravilno primjenili materijalno pravo kad su maloljetnog B. I. povjerili na čuvanje i odgoj majci i naložili revidentu da doprinosi za uzdržavanje djeteta iznose navedene u izreci prvostepene presude.

Ovo iz razloga što se revident kao muž majke djeteta smatra ocem djeteta koje je rodjeno za vrijeme trajanja braka (čl. 98. st. 1. ZBPO), pa sve dok ta zakonska presumpcija traje sud je dužan u postupku radi razvoda braka odlučiti i o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj u smislu odredbe čl. 334. ZBPO. Odluka o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj temelji se na sporazumu koje su stranke zaključile u Centru za socijalni rad i ocjene nižestepenih sudova da taj sporazum odgovara interesima maloljetnog djeteta (čl. 338. ZBPO). Sve dotle dok traje zakonska presumpcija očinstva propisana odredbom čl. 98. st. 1. ZBPO revident je roditelj maloljetnom B. I., te je kao roditelj dužan prema odredbi čl. 237. uzdržavati svoje maloljetno dijete zajedno s predlagateljicom - majkom kao drugim roditeljem. Imajući u vidu da su potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrdjene u visini od 1.500 dinara mjesečno ovaj sud ocjenjuje da je visina obveze revidenta da doprinosi za uzdržavanje djeteta B. I. utvrdjena u skladu s odredbom čl. 261. ZBPO. Pri tom na navode revizije koji se odnose na brzinu postupanja suda u ovoj pravnoj stvari treba istaći da je sud temeljem odredbe čl. 10. ZPP dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, pa je postupanje nižestepenih sudova u ovom slučaju upravo u skladu s navedenom odredbom.

Zbog izloženih razloga ovaj sud ocjenjuje da se u ovom slučaju nisu ostvarili revizioni razlozi pa je revizija predlagatelja temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v. r.