III Kr-41/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 41/1999-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te Vesne Vrbetić i Ane Garačić, kao članova vijeća, te višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. L. T., zbog kaznenog djela iz čl. 146. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Imotskom od 20. siječnja 1998.g. br. K 25/97 i presuda Županijskog suda u Splitu od 12. svibnja 1998.g. br. Kž 70/98, u sjednici održanoj 14. srpnja 1999.g.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev branitelja osuđenika L.T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Imotskom od 20. siječnja 1998.g. br. K 25/97 i presuda Županijskog suda u Splitu od 12. svibnja 1998.g. br. Kž 70/98 osuđen je L.T. zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 146. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.

Protiv ove presude branitelj osuđenika podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se navedene presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je odgovor na zahtjev, s prijedlogom da se podneseni zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Podnositelj zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zahtjev podnosi na osnovu čl. 414. toč. 2. i 3. ZKP/93, temeljeći ga na tvrdnji da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 8. ZKP/93, te da je u žalbenom postupku došlo do povrede odredaba kaznenog postupka, a ta je povreda bila od utjecaja na donošenje pravilne presude.

Nije u pravu osuđenik kada ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 8. ZKP/93 budući je maloljetni D.B. u ovom kaznenom postupku saslušan kao svjedok, u kojoj procesnoj poziciji je bio tijekom cijelog postupka i neosnovana je tvrdnja podnositelja zahtjeva da ga se nije moglo saslušati kao svjedoka ukoliko se protiv njega vodi drugi, razdvojeni kazneni postupak za isto kazneno djelo, a neosnovan je i navod da se presuda suda prvog stupnja zasniva na njegovoj obrani iz tog razdvojenog postupka budući to ne proizlazi iz presude, niti cijelog spisa.

Kada se u tijeku postupka saslušava maloljetna osoba, samo ako je to potrebno, saslušanje će se obaviti uz pomoć pedagoga ili stručne osobe (čl. 221. st. 4. ZKP/93), a s obzirom da ništa u tijeku postupka nije ukazivalo na takvu potrebu, nije osnovan navod iz zahtjeva u tom pravcu, pa prema tome ne stoji zaključak da se pobijana presuda temelji na dokazu na kojem se prema odredbama ZKP ne može temeljiti.

Osim toga, navedena presuda se ne temelji isključivo na iskazu ovog svjedoka, već na iskazima drugih saslušanih svjedoka i drugim provedenim dokazima.

Nadalje, podnositelj zahtjeva se poziva na bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93, koja nije zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, a ne može se prihvatiti niti navod da je sud drugog stupnja povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda da je bila od utjecaja na donošenje pravilne presude, kada nije po službenoj dužnosti ukinuo presudu suda prvog stupnja, jer da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, iz vrlo opširnih razloga presude suda prvog stupnja proizlazi da je činjenica umišljaja optuženika utvrđena u dokaznom postupku pa sud drugog stupnja nije imao potrebu to posebno obrazlagati po službenoj dužnosti i time nije ostvaren ovaj razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

S obzirom da podnositelj svojim zahtjevom nije u smislu čl. 423. u svezi čl. 429. ZKP/97 uspio izazvati znatnu sumnju u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u odluci protiv koje je zahtjev podnijet na temelju čl. 421. u svezi čl. 429. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. srpnja 1999.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Neva Šibl, v.r.