Supreme Court rejects extraordinary sentence mitigation request due to lack of statutory grounds under Article 412 of Criminal Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for extraordinary mitigation of sentence following a final conviction for multiple crimes. The defendant argued that his father's death, wife's illness, and worsening epilepsy justified leniency, but the court found these circumstances did not meet the strict criteria of Article 412 of the Criminal Procedure Act. The court determined that the defendant's mother was financially capable, his ex-wife remained employed, and the father's death occurred too recently to warrant a reduction that would undermine criminal justice purposes.
Legislator headnote
AI generatedčl. 412. ZKP; čl. 414. st. 7. ZKP: Extraordinary mitigation of sentence is only granted when specific statutory conditions are met; general hardships or family tragedies do not automatically qualify unless they substantially affect the defendant's ability to serve the sentence or violate the principles of proportionality and legal certainty.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
,
Broj: I Kr 755/1990-5
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinovic mr Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osudj. B. D., zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. i dr. KZH, odlučujući o zahtjevu osudjenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Osijeku od 19. ožujka 1991. broj K 299/90 (K 578/85-2), u sjednici održanoj 4. travnja 1991,
r i j e š i o j e :
Odbija se zahtjev os. B. D. za izvanredno ublažavanje kazne.
O b r a z l o ž e n j e
Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku od 10. prosinca 1990. br. Kv 260/90 (K 419/89 - list 108 spisa) osudjen je B. D. zbog više krivičnih djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. i čl. 130. KZH, na temelju odredbe čl. 401. st. 1. toč. 1. ZKP, a primjenom čl. 48. st. 2. toč. 3. KZ SFRJ, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i sedam mjeseci.
Prema podacima u spisu osudjenik se nalazi na izdržavanju te kazne od 20. svibnja 1987. g.
Osudjenik B. D. podnio je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne (list 74 i 75, te list 79 i 80 spisa K- 578/85), u kojem je istakao okolnost da mu je umro otac, tako da mu je majka ostala sama sa niskom mirovinom, a on sam da je otac kćeri kojoj je potreban, s obzirom da mu je supruga bolesna. Takodjer je naveo i da se njegovo zdravstveno stanje (boluje od epilepsije) pogoršalo, te da se oženio dobrom ženom.
Općinski javni tužilac u Osijeku, te javni tužilac Hrvatske mišljenja su da nisu ostvareni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne, a negativan je i prijedlog Općinskog suda u Osijeku.
Zahtjev nije osnovan.
I Kr 755/1990-5
Činjenica da osudjenik boluje od epilepsije, kao i da je otac malodobnog djeteta, bile su poznate u vrijeme sudjenja, dok iz liječničke svjedodžbe kao niti iz izvještaja KPD S. G. ne proizlazi da bi se zdravstveno stanje osudjenika pogoršalo, pa prema tome navedene okolnosti ne mogu predstavljati osnov iz čl. 412. ZKP za izvanredno ublažavanje kazne. Isto tako, okolnosti nepovoljnog materijalnog stanja majke osudjenika, nepovoljnog zdravstvenog stanja supruge osudjenika, te potreba brige za maloljetno dijete, po ocjeni ovog suda nisu takve naravi da bi opravdale izricanje blaže kazne. To iz razloga jer je majka osudjenika, i prema samim navodima iz zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne korisnik mirovine, dok mu je bivša supruga B. B., unatoč bolovanjima, i dalje u redovnom radnom odnosu, te adekvatno brine za njihovo malodobno dijete, što sve proizlazi iz izvještaja Centra za socijalni rad u O. (list 87 spisa). Iz izvještaja istog Centra slijedi da je osudjenik razveden, a njegov žalbeni navod "da se oženio dobrom ženom", tj. da bi se ponovo oženio, ničim nije potkrijepljen, a niti bi ta okolnost sama po sebi bila od utjecaja na visinu odmjerene mu kazne.
Što se tiče smrti oca osudjenika ta je činjenica nova okolnost, medjutim, imajući u vidu da se to desilo prije dvije godine, uz težinu počinjenih krivičnih djela i okolnost ranije osudjivanosti B. D., ne opravdava izricanje blaže kazne, jer se ublaženom kaznom ne bi ostvarile svrhe krivičnopravne zaštite.
Kako po ocjeni ovog suda nisu ostvareni uvjeti iz čl. 412. ZKP, valjalo je zahtjev osudjenika odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 414. st. 7. ZKP.
U Zagrebu, 4. travnja 1991.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin Almer Rajka v.r.
Horvatinović mr Ružica v.r.