Gzz-161/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 161/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz I., koga zastupa punomoćnik T. F. odvjetnik u O., protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 2. svibnja 2003. godine, br. G-DO-458/03, izjavljenom protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 26. veljače 2003. godine, br. Gž- 62/03-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 15. studenog 2002. godine, br. P-1285/02-9, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske i preinačuju presude Županijskog suda u Vukovaru od 26. veljače 2003. godine, broj Gž-62/02- 3 i Općinskog suda u Vinkovcima od 15. studenog 2002.godine, broj P-1285/02-9 te sudi:

"Obija se tužbeni zahtjev tužitelja V. P., kojim je predložio da se tuženika Republiku Hrvatsku obveže da mu za razdoblje od 1. kolovoza 2000. godine do 7. kolovoza 2001. godine isplati iznos od 21.075,46 kn (dvadesetjednutisućusedamdesetpet 46/100 kn) glavnice po osnovi 50% uvećane plaće, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, te naknadi parnični trošak u iznosu od 1.268,80 kn."

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda tuženik je obvezan na ime razlike plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2000. godine do 7. kolovoza 2001. godine isplatiti tužitelju 21.075,46 kn glavnice po osnovi za 50% uvećane plaće sa zakonskom zateznom kamatom, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.268,80 kn.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda. Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primijene materijalnog prava, te je predložio da se nižestupanjske presude preinače i odbije tužbeni zahtjev..

U odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti tužitelj je predložio da se isti kao neosnovan odbije.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Suprotno navodima tužitelja pravilno se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističe, da su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo. U postupku je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. kolovoza 2000. do 7. kolovoza 2001. kao djelatnik Policijske uprave, III Policijske postaje u T. obavljao poslove na području posebne državne skrbi, dok je prebivalište tužitelja bilo u mjestu I., koje se ne nalazi na tom području.

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatu razlike uvećane plaće u opsegu od 50% , u odnosu na plaće u drugim dijelovima Republike Hrvatske, a po odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine 44/96, 57/96, 124/97 i 73/00, 69/01, 94/01 i 88/01; dalje ZPPDS).

Nižestupanjski sudovi su zauzeli stav, da je tužbeni zahtjev osnovan u smislu odredbe čl. 19. st. 1. ZPPDS, s obzirom da je za ostvarenje prava na uvećanje plaće dovoljno, da je tužitelj obavljao rad na području posebne državne skrbi, pri čemu je neodlučno njegovo prebivalište.

Odredbom čl. 19. st. 1. ZPPDS propisano je, da se plaće državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti i drugim državnim tijelima, koji su zaposleni na područjima posebne državne skrbi, uvećavaju u odnosu na plaće u drugim dijelovima Republike Hrvatske i to za 50% na područjima prve skupine područja posebne državne skrbi. Zakonom o izmjenama i dopunama ZPPDS ("Narodne novine", broj 73/00), koji je stupio na snagu 29. srpnja 2000. godine, u čl. 2. dodan je novi stavak, koji glasi: "Prava iz ovog Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi, i pravne osobe koje imaju sjedište na području posebne državne skrbi (u daljnjem tekstu: korisnici)."

Iz citirane zakonske odredbe, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, slijedi, da samo onim fizičkim osobama, koje su zaposlene u tijelima sudbene vlasti i drugim državnim tijelima na područjima posebne državne skrbi i koje imaju prebivalište i boravište na tom području, pripadaju prava predviđena odredbama ZPPDS, pa tako i pravo na uvećanje plaće u smislu odredbe čl. 19. st. 1. ZPPDS.

Budući iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužitelj za razdoblje od 1. kolovoza 2000. godine do 7. kolovoza 2001. godine nije imao prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi, gdje je kao državni službenik obavljao poslove, već je imao prebivalište u I., koja ne spada u područje posebne državne skrbi, to mu za navedeno razdoblje ne pripada pravo na uvećanja plaće u smislu odredbe čl. 19. st. 1. ZPPDS.

Dosljedno izloženom, prihvaćen je zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačene su pobijane presude nižestupanjskih sudova, tako što je odbijen tužbeni zahtjev, sve na temelju čl. 408. st. 2. u svezi čl. 395. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 20. siječnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v. r.