Rev-381/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-381/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. A. iz Z., koga zastupa A. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d. Filijala Z., koga zastupa punomoćnik I. G., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. ožujka 1998. godine broj Gž-7773/96-2 kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 1994. godine broj Pn-5425/93, u sjednici održanoj dana 2. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika djelomično se prihvaća i ukida se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. ožujka 1998. godine broj Gž-7773/96-2 u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a u preostalom dijelu revizija se kao nedopuštena odbacuje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 16.205,35 kn sa zateznom kamatom od 28. srpnja 1993. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 3.650,00 kn.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnom zahtjevu, a ukinuta u odluci o parničnim troškovima i predmet u tom dijelu je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu ili preinače, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te tuženiku dosudi trošak revizije u iznosu od 2.560,00 kn.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se kao nedopuštena odbaci ili kao neosnovana odbije, a njemu dosudi trošak odgovora na reviziju.

Nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen. Pobijanim rješenjem drugostupanjskog suda kojim je ukinuta prvostupanjska presuda u odluci o parničnim troškovima i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, postupak nije pravomoćno završen, pa stoga revizija protiv pobijanog rješenja nije dopuštena, te je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP).

Utvrdivši da je tužitelj kod tuženika ugovorio kasko osiguranje svog automobila "Audi 80" reg. oz. … koji je zahvaćen vatrom izgorio 25. srpnja 1993. godine, da je tuženik 27. srpnja 1993. godine na ime naknade štete isplatio 52,462.723 HRD, a da vrijednost tužiteljevog automobila zajedno sa dodatnom opremom u vrijeme štetnog događaja iznosi 62,668.074 HRD, da je ugovorena franšiza u iznosu od 1,000.000 HRD, pa da je tuženik ostao tužitelju dužan platiti još 16.205,35 kn nižestupanjski sudovi su u cijelosti prihvatili tužbeni zahtjev.

Osnovano tuženik ističe da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Tuženik je naime u žalbi protiv prvostupanjske presude istaknuo da dodatna oprema u tužiteljevom automobilu nije bila predmet osiguranja, te da tužitelju ne pripada pravo na naknadu u vezi oštećenja opreme, no drugostupanjski je sud taj navod uzeo kao neodlučan s obzirom da tuženik policu osiguranja nije priložio u sudski spis, a niti je u žalbi predložio izvođenje dokaza uvidom u sadržaj te isprave. Međutim, tuženik je činjenicu da dodatna oprema u tužiteljevom automobilu nije bila osigurana iznio u žalbi protiv prvostupanjske presude, kao novu činjenicu, na što je bio ovlašten u smislu čl. 353. ZPP. Nije odlučno što tuženik tijekom glavne rasprave nije podnio policu osiguranja, a niti ju priložio žalbi, jer ga prvostupanjski sud nije niti pozivao da policu osiguranja podnese u svrhu izvođenja dokaza.

Ako dodatna oprema u tužiteljevom automobilu nije bila predmet osiguranja što su ga stranke ugovorile tužitelj ne može osnovano ostvarivati naknadu štete u vezi oštećenja dodatne automobilske opreme.

Osnovano tuženik tvrdi da su pravila osiguranja sastavni dio ugovora o osiguranju što su ga stranke sklopile, te da se kod utvrđenja naknade u slučaju ostvarenja osiguranog slučaja uzimaju u obzir pravila osiguranja.

Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U nastavku postupka drugostupanjski će sud donijeti novu odluku vodeći računa da ne dođe do bitne povrede odredaba parničnog postupka.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo drugostupanjsku presudu, odlučio je da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 2. listopada 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.