Rev-885/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-885/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. R. S. iz V., 2. I. F. iz P., 3. J. K. iz P., i 4. S. V. svi zastupani po H. M., odvjetniku iz P., protiv tuženog P. I. d.o.o. P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Požegi od 17. lipnja 1999. godine broj Gž-461/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 23. ožujka 1999. godine broj P-972/98-22, na sjednici održanoj dana 2. veljače 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Požegi, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 17. lipnja 1999. godine broj Gž-461/99-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Požegi od 23. ožujka 1999. godine broj P-972/98-22 kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 8.784,00 kn, tužitelju J.K. svotu od 8.784,00 kn i tužitelju S.V. svotu od 7.552,00 kn sve sa zateznim kamatama po stopi od 18% kroz vrijeme od 15. studenog 1997. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 8.279,40 kn.

Protiv te presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji ističe da tužitelji nisu imali pravo na otpremninu u svoti većoj od 6.000,00 kn, budući da su potpisali izjave u tom smislu da se poslodavac obvezuje platiti otpremninu u toj svoti a oni se odriču bilo kakvog daljnjeg prava. Revident ističe da su te izjave po svojoj pravnoj prirodi sporazum iz čl. 103. i 105. Zakona o radu, a taj sporazum po svom sadržaju je način prestanka ugovora o radu i određuje opseg i vrstu prava zaposlenika i obveze poslodavca vezane uz prestanak radnog odnosa. Revident smatra da u slučaju kada ugovor o radu prestaje sporazumom u smislu Zakona o radu poslodavac nije dužan isplatiti otpremninu. Otpremnina je u smislu čl. 118. Zakona o radu propisana samo za slučaj prestanka ugovora o radu otkazom. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da presude preinači na način da tužitelje odbije s tužbenim zahtjevom.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također

dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužiteljima radni odnos prestao osobno uvjetovanim otkazom u smislu čl. 106. st. 1. alineja 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95) u svezi sa čl. 243. istog zakona.

Tužiteljima pripada pravo na otpremninu u slučaju ostvarenja prava iz čl. 243. Zakona o radu u svezi sa čl. 54. u to vrijeme važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 44/94 i 59/96). Prema tome, ostvarenje prava prema čl. 243. Zakona o radu ne isključuje pravo na otpremninu u smislu čl. 118. Zakona o radu, jer to pravo nije isključeno u tom slučaju, kao što je isključeno prema odredbi čl. 118. st. 1. u slučaju kada je otkaz uvjetovan osobnim ponašanjem zaposlenika.

U smislu čl. 118. st. 2. Zakona o radu otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u svoti manjoj od 1/2 prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Prema tome, izjave, odnosno sporazumi na koje se poziva revident su bez pravnog učinka budući da su u suprotnosti sa prisilnim pravnim propisom i kao takovi ništavi s obzirom na odredbu čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91). Revident u reviziji ističe da se radi o sporazumu, dakle ugovoru, a u tom smislu se izražavao tijekom postupka. Prema tome, odredbe spomenutih sporazuma ukoliko se odnose na otpremninu suprotno odredbi čl. 118. Zakona o radu su ništave, jer parnične stranke nisu mogle ugovoriti visinu otpremnine nižu od zakonom propisane, odnosno tužitelji se nisu mogli unaprijed, prije dospjelosti odreći prava na otpremninu.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revizija, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 2. veljače 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.