Rev-312/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 312/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. J. iz J., zastupane po punomoćnicima N. Ž. i V. R., odvjetnicima iz J., protiv tuženika M. J. iz J., sada nepoznatog boravišta, zastupanog po staratelju za poseban slučaj A. K., odvjetniku iz J., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupanog po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi priznanja stanarskog prava, odlučujući o reviziji umješača protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. ožujka 1995. godine br. Gž- 7556/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom od 3. svibnja 1994. godine br. P-126/94, u sjednici održanoj dana 3. travnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužiteljica J. N. iz J., isključivi nositelj stanarskog prava nad stanom u J., II. kat, površine 64 m , sastojećeg se od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, WC, lođe, predsoblja i podruma, a što je tuženi J. M. iz J., sada nepoznatog boravišta, po staratelju za poseban slučaj A. K. odvj. iz O. dužan priznati sve u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio umješač na strani tuženika, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja deklaratorni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ona isključivi nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu.

Kod utvrđenja da su stranke kao supružnici bili sunositelji stanarskog prava na istom stanu, u smislu odredbe čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima - ZSO ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93), daje tuženik odselio iz Republike Hrvatske i tako trajno prestao koristiti stan, te daje brak stranaka pravomoćno razveden a njihovo zajedničko mldb. dijete povjereno na čuvanje i odgoj majci - tužiteljici, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev prihvatili, jer je tužiteljica nakon trajnog prestanka korištenja stana od strane tuženika, sukladno odredbi čl. 64. st. 3. ZSO, po samom zakonu zadržala stanarsko pravo, a osim toga stanarsko pravo tužiteljica je zadržala i na temelju odredbe čl. 65. st. 3. istog zakona obzirom na rečenu činjenicu da je obiteljsko domaćinstvo stranaka imalo jedno zajedničko mldb. dijete koje je nakon razvoda braka povjereno tužiteljici.

Proizvoljna je i neosnovana revizijska tvrdnja da nositelj stanarskog prava može biti samo hrvatski državljan i daje zbog toga prvostupanjski sud bio dužan po službenoj dužnosti zatražiti od tužiteljice domovnicu, jer niti jednim propisom stanarsko pravo nije rezervirano samo za hrvatske državljane, tako da nositelj stanarskog prava može biti i osoba koja nema hrvatsko državljanstvo. Da osobe koje nemaju hrvatsko državljanstvo mogu biti nositelji stanarskog prava proizlazi iz odredbe čl. 31. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (pročišćeni tekst "Narodne novine", br. 43/92 i 69/92) koja takvim osobama daje pravo da kao stanari pod uvjetima reciprociteta mogu kupiti stan.

Isto tako revident neosnovano ističe da je prvostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer da nije ocijenio sve žalbene navode. Drugostupanjski sud nije niti dužan ocijeniti sve žalbene navode, već samo one koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92).

U žalbi nije istaknut niti jedan pravno odlučan prigovor, pa drugostupanjski sud nije niti mogao propuštanjem ocjene svih žalbenih navoda počiniti bitnu povredu na koju se revizija poziva, pa kako nije učinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud, sukladno odredbi čl. 386. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, za zaključiti je da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Kako dakle revizijski razlozi nisu ostvareni, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 3. travnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.