Usž-1128/2016-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-1128/16-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Rostaš-Beroš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Jasminke Jenjić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Višnju Jurjević, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice A. T. iz M., koju zastupa opunomoćenik Z. M., odvjetnik u M., protiv tuženika grada Metkovića, Metković, Stjepana Radića 1, zastupanog po zakonskom zastupniku B. P., gradonačelniku, radi prestanka službe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsIrs-115/14-8 od 10. prosinca 2015., na sjednici održanoj 12. svibnja 2016.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsIrs-115/14-8 od 10. prosinca 2015.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda u Splitu usvojen je tužbeni zahtjev te je poništeno rješenje Grada Metkovića, Gradonačelnika, Klasa: UP/II-112-07/14-01/10, urbroj: 2148/01-02-14-9 od 25. srpnja 2014. Godine. Točkom III. izreke presude suda prvog stupnja poništeno je rješenje Grada Metkovića, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-112-07/14-01/10, Urbroj: 2148/01-01-14-6 od 16. svibnja 2014. godine kojim tužiteljici A. T., OIB: …, službenici na raspolaganju, danom 15. svibnja 2014. godine prestaje služba po sili zakona. Protiv označene presude tuženik je podnio žalbu iz svih razloga predviđenih člankom 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12. i 152/14. dalje u tekstu: ZUS). Tuženik dalje u opširnoj žalbi iznosi cjelokupnu kronologiju događaja, da je tužiteljica rješenjem od 28. veljače 2014. godine stavljena na raspolaganje s danom 28. veljače 2014. zbog ukidanja radnog mjesta, u ukupnom trajanju roka od mjesec dana, da je rješenjem od 16. svibnja 2014. godine doneseno prvostupanjsko rješenje o prestanku službe po sili zakona, dok je žalba tužiteljice izjavljena protiv tog rješenja odbijena rješenjem tuženika od 25. srpnja 2014. godine. Sukladno navodima žalbe tuženik ističe kako smatra da je prvostupanjski sud donio nezakonitu presudu, predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i preinači na način da presudom riješi stvar, odnosno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U dostavljenom odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da se žalba tuženika svela na iscrpno prepisivanje sadržaja iz rješenja Grada Metkovića, koja su rješenja prethodila rješenju o prestanku službe, dok su izostali konkretni žalbeni razlozi zbog kojih bi presuda bila nezakonita. Slijedom navedenog, tužiteljica ističe da se takvi žalbeni razlozi ne mogu valjano ispitati, dok prvostupanjska presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja. Tužiteljica također smatra bitnim istaknuti da se tuženik iscrpljuje u dokazivanju zakonitosti svojih rješenja kojim je tužiteljica stavljena na raspolaganje, što smatra bespotrebnim jer u pogledu tih rješenja postoji pravomoćna presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsIrs-68/14-17 od 20. studenog 2015. godine, kojom presudom Upravni sud u Splitu je ocijenio da su rješenja o stavljanju tužiteljice na raspolaganje nezakonita. Sukladno svemu navedenom tužiteljica predlaže da se žalba tuženika izjavljena na presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 3 UsIrs-115/14-8 od 10. prosinca 2015. godine u cijelosti odbije kao neosnovana.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući osporenu presudu u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a sud ne nalazi ostvarenim niti jedan od navedenih žalbenih razloga.

Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela kojom je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je utvrđeno da tužiteljici prestaje služba po sili zakona dana 15. svibnja 2014. godine.

S obzirom na predmet spora, sporno je da li je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je presudom poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, a uzimajući u obzir cjelokupnu kronologiju događaja koju tužitelj iznosi u žalbi, odnosno da li je svojim postupkom povrijedio odredbu članka 66. stavka 1. ZUS-a.

Stajalište ovog Suda je da je prvostupanjski sud u svojoj presudi pravilno istaknuo da, obzirom da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 7 UsIrs-68/14- 16 od 20. studenog 2015. godine poništio prvostupanjsko rješenje Grada Metkovića, Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: UP/I-112-07/14-01/10, urbroj: 2148/01-01-14-1 od 28. veljače 2014. Godine, kojim rješenjem je tužiteljica stavljena na raspolaganje s danom 28. veljače 2014. zbog ukidanja radnog mjesta, kao i rješenje tuženog od 10. travnja 2014. godine kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja kojim se tužiteljica stavlja na raspolaganje, da nezakonito stavljanje tužiteljice na raspolaganje, nužno za sobom povlači i nezakonitost rješenja kojim je tužiteljici utvrđen prestanak službe po sili zakona.

Pravilno zaključuje prvostupanjski upravni sud da navedena rješenja (kojima se tužiteljica stavlja na raspolaganje), a koja su poništena pravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 7 UsIrs-68/14-16, čine osnov za donošenje rješenja kojim je tužiteljici utvrđen prestanak službe po sili zakona istekom roka raspolaganja. Obzirom su predmetna rješenja poništena, to je prestao i pravni osnov za donošenje rješenja kojim tužiteljici prestaje služba po sili zakona, obzirom da u određenom roku nije raspoređena, a potom i drugostupanjskog rješenja, kojim je odbijena njezina žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

Zbog svega navedenog, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo te uvažio tužbeni zahtjev tužiteljice i poništio osporavana rješenja tuženika, uz razložno obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.

U odnosu na prigovor tuženika koji se odnosi na bitnu povredu pravila sudskog postupka, ovaj Sud nije našao da bi prvostupanjski sud u tijeku spora počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, a žalitelj određeno niti ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda pravila sudskog postupka.

Tuženikovim žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj Sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. S obzirom na sve navedeno pobijana presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a) na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 12. svibnja 2016.

Predsjednica vijeća

Lidija Rostaš-Beroš,v.r.