Legislator Case Law & Legislation
I Kž-273/2003-5 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal against drug trafficking conviction, upholding original sentence as legally sound.

Case Number I Kž-273/2003-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for drug trafficking and upheld the original sentence. The defendant argued that mitigating circumstances warranted a significantly shorter prison term, but the court found the first instance correctly applied the law. The court ruled that the identified mitigating factors did not justify a lighter punishment and that the confiscation of contraband was legally justified.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 173. st. 2. KZ-a; Čl. 57. KZ-a: The Supreme Court established that mitigating circumstances must be specifically expressed to warrant a sentence lighter than the statutory minimum, and the first instance court's assessment of these factors was not erroneous.

Keywords

AI generated
drug trafficking conviction mitigating circumstances sentencing reduction confiscation of contraband criminal appeal dismissal statutory minimum sentence Croatian Criminal Code

Cited Legislation

AI generated
Čl. 173. st. 2. KZ-a
zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 20.
Čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br.
Čl. 63. st. 1. KZ-a
godine), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po istom zakonskom propisu, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, s time da mu se po čl. 63. st. 1. KZ-a, u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 27.
Čl. 173. st. 7. KZ-a
Po čl. 173. st. 7. KZ-a opt.
Čl. 122. st. 4. ZKP-a
Po čl. 122. st. 4. ZKP-a opt.
Čl. 373. st. 1. ZKP-a
Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Čl. 374. st. 1. ZKP-a
O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP-a, uredno je izviješćen branitelj opt.
Čl. 374. st. 2. ZKP-a
iz Z., dok je vijeće u pogledu samog optuženika, koji je u pritvoru, odlučilo da njegova nazočnost na samoj sjednici nije svrhoviti, te je ista održana bez njegove nazočnosti (čl. 374. st. 2. ZKP-a), a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.P.
Čl. 50. KZ-a
na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca kojom kaznom će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako je to pravilno istaknuo i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi.
Čl. 57. KZ-a
Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja, s obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, bio dužan primijeniti odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 57. KZ-a i opt.
Čl. 387. ZKP-a
Kako razlozi žalbe nisu osnovani, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu optuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, i po čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-273/03-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 20. veljače 2003. godine, broj: K-11/03, u sjednici održanoj dana 08. srpnja 2003. godine, u prisutnosti Z. Š., odvjetnika iz Z., u zamjeni za branitelja G. N. ,. odvjetnika iz Z., i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o je:

Žalba opt. L.M. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. L.M. oglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00 od 22. prosinca 2000. godine), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po istom zakonskom propisu, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, s time da mu se po čl. 63. st. 1. KZ-a, u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 27. siječnja 2003. godine do 20. veljače 2003. godine.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a opt. L.M. oduzeto je 153,2 gr opojne droge heroin i digitalna vaga marke "Acculab".

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a opt. L.M. u cijelosti je oslobođen obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. L.M., po branitelju G.N., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se em vremenskom trajanju.

optuženika osudi na kaznu zatvora u krać

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP-a, uredno je izviješćen branitelj opt. L.M., G.N., odvjetnik iz Z., koji na sjednicu vijeća nije pristupio ali je u zamjenu pristupio odvjetnik Z.Š. iz Odvjetničkog društva E. iz Z., dok je vijeće u pogledu samog optuženika, koji je u pritvoru, odlučilo da njegova nazočnost na samoj sjednici nije svrhoviti, te je ista održana bez njegove nazočnosti (čl. 374. st. 2. ZKP-a), a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.P.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja, s obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, bio dužan primijeniti odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 57. KZ-a i opt. L.M. osuditi na kaznu zatvora u znatno kraćem vremenskom trajanju.

Naime, sve olakotne okolnosti koje je utvrdio sud prvog stupnja ne predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti zbog kojih bi se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznom od propisane.

I prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, olakotne okolnosti nisu podcijenjene, kako to ističe žalitelj, već su upravo takve da opravdavaju osudu opt. L.M. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca kojom kaznom će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako je to pravilno istaknuo i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi.

Isto tako, sigurnosna mjera oduzimanja predmeta iz čl. 173. st. 7. KZ-a utemeljena je na zakonu i za istu je sud prvog stupnja dao valjane razloge.

Kako razlozi žalbe nisu osnovani, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu optuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, i po čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 08. srpnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.