Rev-323/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 323/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.H. iz V.P. … , koju zastupa punomoćnik M.S., odvjetnik u Z., protiv tuženice "C. o. " d.d. iz Z., Trg …. , koju zastupa punomoćnik N.P. dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 29. rujna 1992. godine posl. br. Gž 7443/92, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. travnja 1992. godine posl. br. Pn 3192/91, u sjednici održanoj dana 8. prosinca 1993.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice "C. o. " d.d. protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 29. rujna 1992. godine posl. br. Gž 7443/92 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog fizičkih boli preko iznosa od 200.000 HRD, s osnove straha preko iznosa od 100.000 HRD i s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti preko iznosa od 500.000 HRD odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice "C. o. " d.d. se djelomično prihvaća te se u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnova tuđe pomoći za četiri mjeseca u punom obimu preko iznosa od 18.000 HRD mjesečno i za tri mjeseca tuđe pomoći djelomične preko iznosa od 9.000 HRD mjesečno kao i u pogledu odluke o parničnom trošku ukidaju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 29. rujna 1992. godine posl. br. Gž 7443/92 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. travnja 1992. godine posl. br. Pn 3192/91 i u tom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 24. travnja 1992. godine posl. br. Pn 3192/91 suđeno je:

"I Tužena "C. " d.d. iz Z., …. dužna je tužiteljici M.H. iz V.P. … , platiti iznos od 971.300 HRD, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. travnja 1992.g. (datum zaključenja glavne rasprave), pa do isplate prema čl. 277. stav 1. ZOO-a, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 62.200 HRD, sve u roku od 15 dana.

II O d b i j a se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 650.000 HRD."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 29. rujna 1992. godine posl. br. Gž 7443/92 suđeno je:

"I Uvažava se žalba tužiteljice protiv presude Općinskog suda Zagreb, br. Pn-3192/91 od 24. travnja 1992. godine, pa se ista preinačava i sudi:

Tužena je dužna isplatiti tužiteljici pored već dosuđenog iznosa i daljnji iznos od 650.000.- hrvatskih dinara (šestopedesettisućahrvatskih dinara) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 1992. godine do isplate prema članu 277. st. 1. ZOO-a, te daljnji parnični trošak u iznosu od 28.505.- hrvatskih dinara (dvadesetosamtisućapetstopethrvatskihdinara), sve u roku od 15 dana.

II Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje prvostepena presuda, a za osporeni dio od 535.000.- HRD."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja s osnova fizičkih boli preko iznos od 200.000 HRD, s osnove straha preko iznosa od 100.000 HRD i s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti preko iznosa od 500.000 HRD te s osnova troškova tuđe pomoći za vrijeme od četiri mjeseca pune tuđe pomoći preko iznosa od 18.000 HRD mjesečno i za tri mjeseca djelomične tuđe pomoći preko iznosa od 9.000 HRD mjesečno reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da sud reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženice sud prvog stupnja dostavio je temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. st. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP) na odgovor tužiteljici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tužiteljica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Repubike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijani dio presude, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud, pozivom na odredbu čl. 286. spomenutog zakona, pazi po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o povredama apsolutno ili relativno bitnog značenja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na postojanje takve povrede postupka određeno i konkretno u reviziji poziva.

Revidentica ne obrazlaže posebno niti jednu od takvih bitnih povreda, dakle, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica u prometnoj nezgodi od 17.I. 1990. godine zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice, prijelom luka C3 kralješka te udarno-krvne podljeve glave,

- da je tužiteljica zbog zadobivenih povreda trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od dva tjedna, bolove srednjeg intenziteta u trajanju tri tjedna te manje bolove u trajanju od tri mjeseca, - da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od dva do tri dana do regresije akutnih simptoma povređivanja i stabilizacije općeg i psihosomatskog stanja time da je u daljnjem tijeku liječenja postojao strah sekundarne naravi radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja,

- da je kao posljedica zadobivenih povreda ostalo kod tužiteljice smanjenje opće radne sposobnosti za 15% trajno a očituje se u limitiranim kretnjama vrata te pokretima rotacije, oslabljenom stisku lijeve šake, napetosti i bolnosti na dodir, osjećaju glavobolje, vrtoglavice i nervoze, da je tužiteljica u vrijeme povređivanja bila stara 38 godina.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu tužiteljici s osnova fizičkih boli čini iznos od 500.000 HRD, s osnova straha iznos od 200.000 HRD i s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 750.000 HRD. Ovo iz razloga što navedeni iznosi i nakon što se ocijene sve odlučne okolnosti i to vrst tjelesnih povreda tužiteljice, njihova brojnost, duljina trajanja i intenzitet fizičkih boli koje je tužiteljica trpjela zbog zadobivenih povreda, duljina trajanja i intenzitet straha kao i opseg smanjenja životnih aktivnosti i oblike kroz koje se isto očituje te da će tužiteljica obzirom na svoje godine života još predvidivo dugi vremenski period imati smanjenje životnih aktivnosti i po ocjeni ovog revizijskog suda predstavljaju pravičnu novčanu naknadu utvrđeno sukladno odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZOO).

Zbog navedenih razloga u tom dijelu pobijanom presudom nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je revizija tuženice protiv dijela presude suda drugog stupnja kojim je tužiteljici dosuđena naknada štete s osnova fizičkih boli preko iznosa od 200.000 HRD, s osnova straha preko iznosa od 100.000 HRD i s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti preko iznosa od 500.000 HRD temeljem čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu za naknadu troškova tuđe pomoći u dijelu koji je pobijan revizijom niži su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.

Ovo iz razloga što se naknada troškova tuđe pomoći određuje po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem se tuđa pomoć i njega pruža bila sposobna pružiti takvu uslugu. Ako pak takva osoba ne postoji visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni suda primjenom odredbe čl. 223. ZPP.

Naknada troškova tuđe pomoći je materijalna novčana šteta koja se utvrđuje prema cijenama u vrijeme pružanja tih usluga.

Kako su niži sudovi utvrdili naknadu troškova tuđe pomoći prema brutto cijeni sata Centra za njegu bolesnika s liječenjem u kući na dan 1. III. 1992. godine (dakle revalorizirani iznos tih troškova) to su pogrešno primijenili materijalno pravo.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno te je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP u odnosu na naknadu štete s osnova tuđe pomoći u pobijanom dijelu revizija tuženice prihvaćena i presude nižih sudova ukinute.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi visinu naknade štete s osnova tuđe pomoći u skladu sa pravnim stavom ovog suda i nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva.

Odluka o parničnom trošku zasnovana je na odredbi čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

U Zagrebu, 8. prosinca 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)