Rev-719/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 719/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. G. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika R. I. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnica iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i iseljenja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4300/05 od 21. ožujka 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-1161/88 od 19. listopada 1990., u sjednici održanoj 12. veljače 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Utvrđuje se da je tužiteljica I. J. isključivi nosioc stanarskog prava na dvosobnom komfornom stanu u Z., prizemno lijevo, te je tuženik I. R. dužan iseliti se iz predmetnog stana i isti stan slobodan od stvari i osoba predati u posjed i korištenje tužiteljici kao i naknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.498,00 kn, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv navedene presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije ili da iste ukine i predmet vrati na ponovnu odluku i raspravljanje.

Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Nižestupanjski su sudovi prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane, pa nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da su stranke sunositelji stanarskog prava na prijepornom stanu koji je bio dodijeljen tuženiku na temelju rada;

- da je brak stranaka razveden presudom Općinskog suda Zagreb broj P2 -661/87 od 1. ožujka 1988. koja je potvrđena presudom Okružnog suda Zagreb d 11. listopada 1988. broj Gž 243/88, te da su maloljetna djeca stranaka mlt. S. i mlt. I. povjerena na čuvanje i odgoj tužiteljici;

- da je naknadno izmijenjena odluka suda o povjeravanju djece rješenjem Centra za socijalni rad kojim je tada maloljetna S. I. povjerena na čuvanje i odgoj tuženiku, kao i to da je ista u tijeku tog postupka postala punoljetna.

S obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da su maloljetna djeca stranaka kćerka S. i kćerka I. pravomoćnom presudom o razvodu braka povjerene na odgoj i čuvanje tužiteljici, to je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da kasnije izmjene o povjeravanju na odgoj i čuvanje jedno od djece tuženiku nisu od značaja za ovaj postupak, jer na zadržavanje stanarskog prava ne utječu činjenice koje su nastupile nakon nastupanja pravnih posljedica pravomoćne presude o razvodu braka, pa tako ni činjenica da je kćerka stranaka kasnije odlukom povjerena tuženiku, da je i nakon pravomoćnosti presude o razvodu braka i povjeravanju djece na odgoj i čuvanje živio s tužiteljicom u stanu, da su djeca postala punoljetna i da su zasnovala bračne zajednice, kao ni to da je i tužiteljica zasnovala novu bračnu zajednicu.

Naime, budući da je odredbom čl. 65. st. 3. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj: 51/85, 42/86, 22/92 i 70/03), koje odredbe se imaju primijeniti u ovom prijeporu je propisano da kada porodično domaćinstvo bračnih drugova ima samo zajedničku djecu prijašnjih bračnih drugova, a povjerena su jednom od njih, da tada taj roditelj zadržava stanarsko pravo neovisno o tome na koji je način stekao to pravo prije razvoda, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su nakon što su utvrdili da su ispunjene pretpostavke iz navedene zakonske odredbe (zajednička djeca stranaka su povjerena na odgoj i čuvanje tužiteljici) prihvatili tužbeni zahtjev.

Neosnovano revident dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer da je trebalo odrediti zamjenu zajedničkog stana za dva manja po odredbi čl. 65. st. 4. i 5. ZSO. Ovo iz razloga što ta odredba ima na umu samo sporove koji se presuđuju po st. 1. i 2. tog članka, a ne odnosi se na rješavanje sporova koji se razrješavaju pozivom na st. 3. čl. 65. ZSO, što je u ovom sporu slučaj.

Zbog iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 12. veljače 2008.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.