I Kž-119/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 119/1990-5

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Zmajević Branka, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Jesenković Stanka, Svedrović Marijana i Hautz Stanka, kao članova vijeća i stručnog suradnika Burkanović Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. J. S. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 2. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužioca podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 8. prosinca 1989. K 210/1989. u sjednici održanoj 19. veljače 1991. u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Hranjski Marijana, opt. J. S. i branitelja optuženika mr. K. Z., odvjetnika iz Z.

presudio je i riješio je:

I Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužioca, te se u odnosu na opt. J. S. i M. B. potvrđuje presuda suda prvog stepena.

II Obustavlja se krivični postupak protiv opt. M. N. zbog krivičnog djela iz člana 132. st. 2. KZH.

III Na temelju čl. 99. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz člana 95. st. 2. točka 1-5 ZKP, kao i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja,koji se odnose na opt. M. N.,padaju na teret budžetskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom, na temelju čl. 350. st. 3. ZKP, oslobođeni su optužbe opt. J. S., M. N. i M. B. da bi učinili krivično djelo razbojništva iz člana 132. st. 2. KZH, pobliže činjenično opisano u izreci te presude.

Protiv te presude javni tužilac je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja,s prijedlogom da se ona ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

I Kž 119/1990-5

Optuženici su putem branitelja podnijeli zajednički odgovor na žalbu javnog tužioca, u kojom su predložili da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stepena.

Na temelju čl. 370. st. 2. ZKP. javni tužilac Hrvatske je predložio, da se prvostepena presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na zahtjev optuženika u smislu čl. 371. stav 1. ZKP, sjednici vijeća drugostepenog suda pored zamjenika javnog tužioca Hrvatske Hranjski Marijana, prisustvovali su opt. J. S. i branitelj optuženika K. mr Z.,odvjetnik iz Z., dok opt. M. N. obavijest nije uručena, jer je u međuvremenu umro, kao ni opt. M. B., za koga je dostava obavijesti vraćena s napomenom da je odselio, pa je sjednica vijeća na temelju čl. 371. st. 4. ZKP održana u njegovoj odsutnosti,jer o promjeni stana nije obavijestio sud.

S obzirom da je nakon izricanja prvostepene presude a prije održavanja sjednice drugostepenog suda opt. M. N. umro dana 12. listopada 1990. kako to proizlazi prema izvodu iz matične knjige umrlih,Općine Trnje od 2. studenog 1990. Ur.broj …, trebalo je na temelju čl. 143. ZKP protiv ovog optuženika obustaviti krivični postupak i u skladu sa odredbom čl. 99. stav 1. ZKP odlučiti o troškovima krivičnog postupka, pa je stoga odlučeno kao pod toč. II i III ove drugostepene presude i rješenja.

Razmotrivši žalbu javnog tužioca u odnosu na opt. J. S. i M. B., ovaj drugostepeni sud je našao da ta žalba nije osnovana.

Prije svega, žalitelj uopće nije obrazložio niti označio koju bitnu povredu odredaba krivičnog postupka ističe, već iz sadržaja žalbe nedvojbeno proizlazi da se osporava činjenično stanje utvrđeno od prvostepenog suda, a ne ukazuje na bilo koju postupovnu povredu. Kako ovaj drugostepeni sud nije utvrdio postojanje apsolutnih bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 376. st. 1 toč. l. ZKP, to žalba javnog tužioca zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka nije osnovana.

Nije,međutim, u pravu,(žalitelj ni kada pobija prvostepepenu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj ne prigovara pravilnosti interpretacije dokaznog materijala od strane prvostepenog suda, niti ukazuje na nove dokaze koji bi omogućili bitno drugačije utvrđenje odlučnih činjenica, već ističe da su pogrešni zaključci koje je o odlučnim činjenicama izveo prvostepeni sud.

Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostepeni sud je obrane svih optuženika analizirao i temeljito ispitao, dovodeći ih u vezu sa iskazom ošt. M. M., te je na temelju takve ocjene dokaznog materijala izveo jedini pravilan i logičan zaključak da nije dokazano da su opt. J. S. i M. B. učinili krivično djelo za koje su optuženi.

I Kž 119/1990-5

Argumentacija žalbe ne dovodi uspješno u sumnju činjenična utvrđenja i zaključke prvostepenog suda, jer se ta argumentacija, u suštini, svodi na posve subjektivno viđenje inkriminiranog događaja i pobijanje sudačkog uvjerenja, koje je u ovom slučaju logički i uvjerljivo obrazloženo, pa se kao takvo i ne može uspješno pobijati,barem u onom dijelu koje se odnosi na opt. J. S. i M. B..

Naime, uz činjenicu da sva trojica optuženika odlučno poriču izvršenje krivičnog djela, kad nije sporno da optuženici i oštećenik u socijalnom smislu predstavljaju kartašku grupu, ako se pravilno interpretira i ocijeni iskaz ošt. M. M., koji u istrazi nije ni inzistirao na krivičnom gonjenju optuženika /l.53. spisa/, a na glavnoj raspravi je tok događaja opisao u osnovi suglasno kao i optuženici, napose prilikom suočenja sa optuženicima /l. 97 spisa/, pravilno je prvostepeni sud zaključio da izvedenim dokazima nije potvrdjena teza optužnice. Napose se to odnosi na umišljaj optuženika koji, osim što mora obuhvatiti sva obilježja djela, mora sadržavati i namjeru (počinitelja da sebi ili drugome pribave protupravnu imovinsku korist, a što se u ovom slučaju iz obrane optuženika, kao niti iz iskaza oštećenika, ne može sa sigurnošću i nedvojbeno zaključiti.

Prema tome, kako nisu ostvareni razlozi iz kojih javni tužilac pobija prvostepenu presudu, niti je ovaj drugostepeni sud utvrdio povrede zakona iz čl. 376. st. 1. ZKP, valjalo je temeljem čl. 384. ZKP presuditi kao pod toč.

1. izreke ove drugostepene presude i rješenja.

U Zagrebu, 19. veljače 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Burkanović Branka, v.r.

mr. Zmajević Branko, v.r.