Rev-3112/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3112/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., ..., koga zastupa A. S., odvjetnik iz K., protiv tuženika B. J. iz D. ..., koga zastupa B. P., odvjetnik iz S., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 12. lipnja 1990. br. Gž 721/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Ozlju od 21. prosinca 1989. br. P 218/87, u sjednici održanoj dana 14. svibnja 1991.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Okružnog suda u Karlovcu od 12. lipnja 1990. br. Gž 721/90-2 i presuda Općinskog suda u Ozlju od 21. XII. 1989. P 218/87 i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Karlovcu od 12. lipnja 1990. g. br. Gž 721/90r-2, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Ozlju od 21. XII. 1989. br. P 218/ 87 kojom je odbijen tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrdjuje se da je tužitelj vanknjižni vlasnik čk. br. 326 livada sa 1008 čhv upisane u z. k. ulošku br. 212 k. o. S., što je tuženi dužan priznati i slijedom toga prestati sa sječom stabala na navedenoj čestici, te bilo kakovim daljnjim uznemiravanjem tužitelja u vlasništvu iste, kao i naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove, se u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja - kao neosnovan."

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavio reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija uvaži i ukinu nižestepene odluke.

Na reviziju tužitelja nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija tužitelja je osnovana.

Prvostepeni sud je utvrdio uvidom u zemljišno-knjižni izvadak i posjedovni list da su suvlasnici sporne nekretnine N. K. i P. G., svaki u 1/2 dijela, dok se u katastarskom operata broj 326 sporna šuma vodi kao posjed P. G. iz K.. Uvidom u punomoć od 7. lipnja 1977. god. utvrdjeno je da su P. i M. G. sačinili u K. punomoć kojom su ovlastili tužitelja da zastupa njihove pravne interese i da prenosi njihove nekretnine na sebe i druga lica. Utvrdjeno je da je 10. lipnja 1977. uknjižen iznos od 4.500 kanadskih dolara u korist P. G. na temelju poštanskih doznaka Jugobanke.

Prvostepeni sud smatra da navedena punomoć na koju se poziva tužitelj ne zadovoljava pismenu formu koja je potrebna za prenos vlasništva na nekretninama, a iz iskaza saslušanih svjedoka utvrdjuje da je tuženi odnosno njegov prednik spornu šumu kupio 1934. g., takodjer bez ugovora u pismenoj formi.

Prvostepeni sud smatra da tuženik nije zakonit posjednik, ali da je savjesni posjednik kroz desetak godina, a isto tako da je savjesni posjednik bio i njegov prednik i da je stoga izvanrednom dosjelošću stakao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

Drugostepeni sud je u cijelosti prihvatio činjenična utvrdjenja prvostepenog suda, te smatra da tužitelj nije dokazao pravo vlasništva, pa je stoga Žalba tužitelja odbijena kao neosnovana.

Osnovano tužitelj u reviziji ističe da nisu utvrdjene odlučne činjenice za rješenje ovog spora i da je na utvrdjeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Naime, nižestepeni sudovi nisu u dovoljnoj mjeri ocijenili utvrdjenu činjenicu da stranke nisu upisane u zemljišnim knjigama, te nije utvrdjeno tko za te nekretnine plaća porez.

U pitanju je jače pravo na sporne nekretnine, pa je sud pogrešno ocijenio da tužitelj nema jače pravo zato što nema pismenog ugovora, a nije uzeo u obzir da jednako tako ni tuženi nema pismenog ugovora. Medjutim, po mišljenju ovog revizijskog suda nižestepeni sudovi su pogrešno ocijenili punomoć koju su zemljišnoknjižni vlasnici spornih nekretnina dali tužitelju za prodaju ovih nekretnina, a isto tako nije ni utvrdjeno da li je tužitelj izvršio uplatu 4.500 dolara na ime kupovine tih nekretnina. U tom pravcu bilo je potrebno saslušati zemljišno-knjižnog vlasnika.

Pogrešan je zaključak prvostepenog suda da su tuženi dosjelošću stakli vlasništvo sporne šume, jer sud nije dao obrazloženje na osnovu čega smatra da je tuženi sa svojim prednicima bio u savjesnom posjedu.

Savjesnost posjeda se pretpostavlja, ali tužitelj je u toku postupka dokazivao suprotno tvrdeći da su tuženi znali i morali znati da nekretnine nisu njihove, jer da su upisane na treće lice kao gruntovne vlasnike i da za te nekretnine nisu plaćali porez i ostale pristojbe. Ove tvrdnje tužitelja nisu provjerene niti cijenjene, pa se za sada ne može tvrditi da su tuženi bili u savjesnom posjedu zajedno sa svojim prednicima.

U ponovljenom postupku prvostepeni sud će izvršiti saslušanje zemljišno-knjižnih vlasnika, provjeriti istinitost tvrdnje tužitelja da je sporne nekretnine kupio, platio i stupio u njihov posjed i da je za njih plaćao porez i ostale pristojbe, te će po potrebi provesti i druge dokaze kojima tužitelj dokazuje da tuženi nisu bili savjesni posjednici, a nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o sporu.

Dakle, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku usvojena revizija tužitelja, ukinute nižestepene presude i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

U Zagrebu, 14. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.