I Kž-830/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 830/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. V., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, odlučujući o žalbama opt. D. V. i oca optuženika, D. V., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 3. listopada 2012. godine, br. K-30/12, ispravljene rješenjima od 24. listopada 2012. godine, br. K-30/12 i 7. studenoga 2012. godine, br. K-30/12, u sjednici održanoj 6. veljače 2013. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbi opt. D. V. i oca optuženika, D. V., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik djelom opisanim u izreci te presude, počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanje iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbi opt. D. V. i oca optuženika, D. V., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. D. V. za kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. svibnja 2012. godine, pa nadalje.

III. U ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. D. V. i oca optuženika, D. V., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu, presudom od 3. listopada 2012. godine, br. K-30/12, koja je ispravljena rješenjima od 7. studenoga 2012. godine i 24. listopada 2012. godine, opt. D. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, silovanja

I Kž 830/12-4

iz čl. 188. st. 1. KZ/97 i na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. svibnja 2012. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 i 143/12 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju J. Č., odvjetniku iz V. i osobno (dva podneska) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Žalbu je podnio i otac optuženika, D. V., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe ili podredno da se izrekne uvjetna osuda.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pisanom podnesku od 29. siječnja 2013. godine, br. KŽ-DO-1597/12, predložio je da se žalbe odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća je održana u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o istoj, sukladno čl. 474. st. 2. ZKP/08 uredno obaviješten.

Žalbe optuženika i oca optuženika, D. V., su djelomično osnovane.

Optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama te da je izreka pobijane presude nerazumljiva.

U navedenom optuženik nije u pravu, budući je prvostupanjski sud za sva svoja utvrđenja dao razloge, posebno u pogledu odlučnih činjenica, pa tako i u pogledu namjere na počinjenje djela.

Optuženik ukazuje i na izreku pobijane presude u kojoj je navedeno da se optuženiku u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, a ne u istražnom zatvoru, uslijed čega izreka po stavu ovog suda nije nerazumljiva, a osim toga, ista je ispravljena rješenjem od 7. studenoga 2012. godine i sada je navedeno da se u izrečenu kaznu zatvora uračunava istražni zatvor.

S obzirom na navedeno, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje optuženik ukazuje kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

Nisu osnovane niti žalbe optuženika i oca optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojima ustrajavaju na tvrdnji da je spolni odnos bio dobrovoljan, a

I Kž 830/12-4

optuženik to argumentira izjavom oštećenice, koju prilaže uz žalbu, te činjenicom da ga posjećuje u zatvoru, što u protivnom sigurno ne bi činila.

Takvim žalbenim navodima, optuženik nije s uspjehom osporio utvrđenja suda prvog stupnja koji je prihvatio iskaz oštećenice dan pred državnim odvjetnikom, a ne onaj s glavne rasprave kojim je oštećenica nastojala pogodovati optuženiku.

Naime, unatoč ranijoj vezi optuženika i oštećenice koju je održavala uz supruga i dijete, oštećenica je prijavila optuženika neposredno nakon počinjenog djela silovanja, kao što ga je prijavljivala i ranije zbog izrečenih prijetnji. Tada je dva puta prijave povlačila, dok je jedanput optuženik pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog u odnosu na istu oštećenicu, što nije sporno. Očigledno je da takav odnos ima uspone i padove, međutim, isti ne može biti opravdanje za počinjenje bilo kakvih kaznenih djela prema oštećenici, neovisno o tome što kasnije dođe do pomirenja.

Upravo iz tog razloga, osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio izmijenjeni iskaz oštećenice budući je onaj raniji potvrđen ostalim provedenim dokazima.

U iskazu danom pred državnim odvjetnikom oštećenica je iskazala da ju je kritične zgode optuženik odvezao svojoj kući, unatoč toga što je htjela da ju odveze njezinoj kući. U kući je odbila imati s njim spolni odnos, pa ju je optuženik povukao za kosu, bacio na krevet, uzeo skalpel i izrezao joj majicu, bodi i grudnjak, a zatim joj skinuo hlače i gaćice i zatim je skinuo sebe. Nije pružala otpor jer se bojala da će upotrijebiti silu kao i ranije. Pokušala je u jednom trenutku mobitelom pozvati policiju, ali joj je optuženik mobitel izbio iz ruke. Držeći je za ruke uspio je svoje ukrućeno spolovilo ugurati u njezino. Tvrdi da je plakala i molila da ju ostavi na miru, međutim, to je samo utjecalo da bude grublji i da snažnije penetrira. Nakon obavljenog spolnog odnosa je zaspao, što je oštećenica iskoristila i poslala suprugu SMS poruke da je silovana i da zove policiju, što je on i učinio.

Takav iskaz je potvrđen iskazom supruga oštećenice, Ž. P., navedenim SMS porukama, te zapisnikom o očevidu iz kojeg proizlazi da je oštećenica predala svu izrezanu odjeću. Osim toga, prilikom liječničkih pregleda govorila je da je silovana, a prilikom liječničkog pregleda dana 22. svibnja 2012. godine, konstatirana je i "friška porezotina na čelu lijevo cca 5 cm".

Upravo sadržaj SMS poruke poslane neposredno nakon silovanja, kada je optuženik zaspao, daje uvjerljivost prvotnom iskazu oštećenice, jer je to njezina prva reakcija nakon događaja, poduzeta impulzivno, bez velikog promišljanja. U poruci koju je poslala suprugu je napisala: "zovi policiju, javi da me otel D., siloval me i sve srezal sa mene, molim te". Druga poruka je glasila: "zovi policiju prije neg se zbudi, molim te".

Svi kasniji pokušaji oštećenice da događaj prikaže, kao i optuženik, opisujući ga dobrovoljnim, nisu bili dostatni za drugačiji zaključak prvostupanjskog suda, koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Da je oštećenica imala osnova da se boji primjene jače sile, govore i prijetnje zbog kojih je podnosila prijave, kao i događaj od 18. svibnja 2012. godine, kada ju je optuženik napao i u jednom momentu odgurnuo tako da je pala niz stepenice, pa ju je oblila krv iz nosa.

I Kž 830/12-4

Upravo je to i bio razlog da je kritične zgode pristala uči u vozilo optuženika i da kasnije nije pružala ozbiljniji otpor, ali je jasno dala do znanja da ne želi spolni odnos. Bezuspješno se takav zaključak prvostupanjskog suda nastoji osporiti pozivanjem na iskaz svjedoka L. T., koja je govorila o verbalnom napadu optuženika na oštećenicu dana 18. svibnja 2012. godine, ali da nije vidjela da bi ju gurnuo. Međutim, ako svjedok nije vidjela cijeli događaj jer je radila kao konobarica, to ne znači da se nije dogodio i to upravo onako kako ga je opisala oštećenica.

Žalba se poziva i na iskaze roditelja optuženika koji su iskazali da ništa nisu čuli kritične večeri, što međutim, ne opovrgava sve ranije navedene dokaze, te prvotni iskaz oštećenice. Osim toga, i roditelji optuženika su ukazivali na poremećenost odnosa optuženika i oštećenice, a nesporno je da isti imaju razloga štititi optuženika.

Osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio da bi prijava oštećenice bila rezultat alkoholiziranosti kritične zgode i da bi stoga trebalo provesti psihijatrijsko vještačenje budući je iskaz pred državnim odvjetnikom, kada je vrlo detaljno opisala sve što se dogodilo, davala 10 dana nakon inkriminiranog događaja, u trijeznom stanju.

Čak štoviše, i kada je došla u Državno odvjetništvo radi izmjene prvog iskaza rekla je da je isti istinit, ali da bi ga svejedno promijenila.

Imajući u vidu navedeno, te povlačenje podnesenih kaznenih prijava zbog prijetnji, kao i složenost odnosa optuženika i oštećenice, nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika da mu oštećenica ne bi dolazila u posjete u zatvor, da se sve dogodilo na način kako ga se tereti.

S obzirom na navedeno, nije osnovan prijedlog za provođenje psihijatrijskog vještačenja oštećenice, jer kako je naprijed rečeno, iskaz kod državnog odvjetnika nije davala u alkoholiziranom stanju, što je glavni razlog žalitelja za predlaganje ovog dokaza, uz tvrdnju da je upravo alkoholiziranost bila razlog podnošenja kaznene prijave.

Iz svih navedenih razloga, nisu osnovane žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Međutim, u tijeku žalbenog postupka stupio je na snagu novi Kazneni zakon (“Narodne novine” br. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11) koji je za optuženika blaži za odnosno kazneno djelo, pa je pobijanu presudu trebalo preinačiti u pravnoj oznaci djela.

Naime, sada je za kazneno djelo silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, dok je ranije bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od tri godine do deset godina (čl. 188. st. 1. KZ/97).

I Kž 830/12-4

Slijedom navedenog, kako je posebni minimum kazne sada niži, to je novi zakon blaži za počinitelja, pa je u smislu čl. 3. KZ/11 odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

Optuženik i njegov otac žale se zbog odluke o kazni ističući teško zdravstveno stanje oca optuženika, koji je u kolicima, pa mu je neophodna skrb sina, budući je ovisan o trećim osobama. Također ukazuju i na ponašanje oštećenice koja posjećuje optuženika u zatvoru, što upućuje na zaključak da mu je oprostila počinjeno djelo.

Sve navedene okolnosti, uz one utvrđene u presudi suda prvog stupnja, te imajući u vidu preinaku pobijane presude u pravnoj oznaci djela, opravdavaju izricanje blaže kazne, u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, za koju Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja kako u vidu generalne, tako posebno specijalne prevencije.

Iz navedenih razloga, prihvaćene su žalbe optuženika i njegova oca zbog odluke o kazni.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. veljače 2013. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Dražen Tripalo, v. r.