Kž-156/2025-4 · Županijski sud u Velikoj Gorici



REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJGORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-156/2025-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Bilušić, predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Sandre Kantolić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženika SE, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-92/2018 od 9. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Žalba optuženika SE odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom, uvodno navedenom presudom Općinskog suda u Karlovcu, pod točkom I. II. i III. izreke je optuženi SE proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

2. Pod točkom IV. izreke je na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08) optuženi SE je dužan platiti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 s osnove paušala u iznosu od 30,00 eura.

3. Pod točkom V. izreke je na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 optuženi SE dužan s osnove imovinskopravnog zahtjeva oštećenom LE isplatiti iznos od 660,00 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po braniteljici Almi Tatalović, odvjetnici iz Karlovca, zbog odluke o kazni s prijedlogom da se uvaži žalba, i pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

5. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba nije osnovana.

8. U argumentaciji istaknute žalbene osnove odluke o kazni optuženik prigovara da se nisu pravilno cijenile niti utvrdile druge olakotne okolnosti, osim da je priznao počinjenje kaznenog djela pa tako se nije cijenilo da zbog objektivnih mogućnosti nije mogao ranije obeštetiti oštećenog, ali je to učinio prije pravomoćnosti presude i o tome je priložio kao dokaz uplatnicu od 26. rujna 2024., da vodi uredan obiteljski život i zaposlio se u Trgovačkom društvu ROBIN d.o.o. na radnom mjestu vozača. Smatra da se i blažom kaznom može ostvariti ista svrha imajući u vidu da sada vodi uredan život i poštuje propise.

9. Neosnovano žalitelj pobija presudu u odluci o kazni jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, pri čemu u vrijeme donošenja presude nije obeštećen oštećeni pa se ta okolnost nije mogla cijeniti kao olakotna, ali će se imati u vidu pri razmatranju žalbe. Prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

9.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio da je optuženik priznao počinjene kaznenog djela čime je doprinio ekonomičnosti postupka, a otegotnim je cijenio višestruku osuđivanost optuženika. Optuženik je, prema izvatku iz KE, u razdoblju od 1996. do 2015. višestruko osuđivan za kaznena djela raznih zaštitnih objekata ali i onih imovinske naravi pa je tako osuđivan u tri navrata za razbojništvo, za krađu, silovanje, u dva navrata za krivotvorenja isprava te u četiri navrata za tešku krađu, a jednako tako je osuđivan i kazneno djelo prijevare za koje je proglašen krivim i u ovom postupku. Također, za kazneno djelo krađe je osuđivan i u Saveznoj Republici Njemačkoj, a posljednji put je osuđen presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-421/2015 od 21. srpnja 2016., pravomoćne 11. kolovoza 2016. za kazneno djelo teške krađe kada mu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci zamijenjena radom za opće dobro. Cijeneći navedeno i neovisno od toga što je na raspravi optuženik prihvatio predloženu kaznenu sankciju od jedne godine i dva mjeseca i što je sud vezan samo vrstom i gornjom mjerom kazne sukladno odredbi članka 417.a ZKP/08, po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je po vrsti i mjeri određena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca jer višestruka osuđivanost preteže nad olakotnim okolnostima pa tako i obeštećenjem oštećenog nakon sedam godina od počinjenja kaznenog djela i nakon donošenja nepravomoćne presude. Nadalje, višestruka osuđivanost optuženika ukazuje da je optuženik u kontinuitetu činio kaznena djela, osim u periodu kad je bio na izdržavanju kazne zatvora i da do sada izricane kaznene sankcije, kako uvjetne osude, tako i bezuvjetne kazne zatvora i rad za opće dobro nisu utjecale na istog da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Prilaganje ugovora o radu na određeno vrijeme nije od odlučnog utjecaja na zakonitost i valjanost odluke o kazni. Ovakva kazna zatvora je po vrsti i mjeri opravdana i primjerena za ostvarenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije, pa je neosnovan prijedlog žalitelja za blažim kažnjavanjem.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Bilušić