Gžzp-408/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 408/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u izvanparničnom predmetu predlagatelja D. D. iz N. P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gzp-32/08-8 od 18. veljače 2009., dana 24. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja se prihvaća te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gzp-32/08-8 od 18. veljače 2009. i rješava:

I. Predlagatelju D. D. određuje se primjerena naknada u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kn.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gzp-32/08-8 od 18. veljače 2009. odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Karlovcu posl. br. Ovrv-2466/99.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

Žalba je osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08. dalje: ZPP) na koje, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu postupanja nadležnog suda i predlagatelja u predmetnom izvanparničnom postupku, u utvrđenom pravno relevantnom razdoblju mjerodavnom za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja u trajanju od devet godina, dva mjeseca i pet dana, sud prvog stupnja zaključio je da je predlagatelj doprinio duljini trajanja postupka time što je prijedlog za ovrhu podnio nenadležnom sudu te time što nije postupio sukladno zaključcima suda od 15. siječnja 2003. i 12. studenoga 2007., čime je došlo do zastoja u postupku u trajanju od četiri godine, devet mjeseci i dvadeset i sedam dana, da bi u konačnici, obzirom da ovrhovoditelj (ovdje predlagatelj) nije postupio sukladno zaključcima suda, ovršni postupak bio obustavljen. Slijedom navedenog zaključuje da trajanje predmetnog ovršnog postupka, koji je pravomoćno okončan, nije posljedica neaktivnosti suda već isključivo ponašanja predlagatelja, te da istome nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.).

Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda da je predlagatelj doprinio duljini postupka time što je prijedlog za ovrhu podnio nenadležnom sudu te time što ovršni prijedlog nije sadržavao sve propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe zbog čega ga je sud pozivao na dopunu odnosno ispravak istog, a čemu predlagatelj nije udovoljio, što je rezultiralo obustavom ovršnog postupka.

Međutim, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu postupanja nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, imajući na umu i pravilan zaključak o doprinosu predlagatelja, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio odredbu članka 28. stavka 1. ZS-a, kada je zahtjev predlagatelja odbio kao neosnovan.

To stoga što, suprotno izloženom zaključku prvostupanjskog suda, ovaj sud ocjenjuje da duljina izvanparničnog postupka (preko devet godina), u konkretnom slučaju, a obzirom na propisanu hitnost u postupanju, unatoč doprinosu predlagatelja, predstavlja povredu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske.

Iz navedenih je razloga, pravilnom primjenom odredbe članka 28. stavak 1. i 2. ZS-a, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), prvostupanjsku odluku preinačiti te riješiti kao u izreci, time da je visina primjerene naknade u iznosu od 1.000,00 kn predlagatelju odmjerena imajući u vidu sve relevantne okolnosti, osobito doprinos predlagatelja duljini trajanja postupka te činjenicu da se radilo o sporu male vrijednosti pa da samim time isti postupak nije od životne važnosti za predlagatelja (naplate novčane tražbine u iznosu od 140,00 kn) uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

U Zagrebu, 24. prosinca 2009.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.