Legislator Case Law & Legislation
II Kž-249/1999-3 AI generated

Criminal detention extended for mandatory detention offense under Croatian Criminal Procedure Act.

Case Number II Kž-249/1999-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the district court's decision to extend criminal detention by one month. The appellant argued that detention should not be mandatory for the specific drug offense, but the court found that the statute mandates detention for this crime due to its potential for long-term imprisonment. Consequently, the extension was upheld as legally required because the statutory conditions for mandatory detention were met.

Legislator headnote

AI generated

čl. 102. st. 1. i čl. 53. st. 2. KZ; Ako je za kazneno djelo propisana alternativna kazna dugotrajnog zatvora, primjenjuje se obavezni pritvor.

Keywords

AI generated
mandatory detention criminal procedure act drug abuse offense statutory mandate criminal procedure law detention extension alternative sentencing

Cited Legislation

AI generated
čl. 102. st. 1. ZKP/97
je obavezna primjena mjere pritvora, sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZKP/97, pa je pobijanim rješenjem pravilno i produljen pritvor protiv njega po toj pritvorskoj osnovi.
čl. 102. st. 2. ZKP/97
KZ, pa je on osnovano sumnjiv i da je počinio to kazneno djelo, čime je ostvaren opći zakonski preduvjet (čl. 102. st. 2. ZKP/97) da se protiv njega uopće može odrediti, odnosno produljavati mjera pritvora.
čl. 173. st. 2. KZ
zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi okr.
čl. 53. st. 2. KZ
ZKP/97 treba razumjeti tako da ako je za neko kazneno djelo propisana alternativno i kaznena sankcija dugotrajnog zatvora, onda samim time se, sukladno odredbi čl. 53. st. 2. KZ, ima smatrati to najtežim i najpogibeljnijim oblikom tog kaznenog djela, u ovom slučaju zlouporabe opojnih droga iz st.
čl. 398. st. 3. ZKP/97
Kako ni ostali žalbeni prigovori nisu osnovom za ukidanje pritvora protiv žalitelja, to je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-249/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. I. B. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi okr. I. B., podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 14. travnja 1999., br. Kv-61/99 (Kio-141/98), o produljenju pritvora u istrazi nakon dva mjeseca, u sjednici održanoj 27. travnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.B..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Dubrovniku, na obrazloženi prijedlog istražnog suca, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, uz ostalima, produljen je pritvor protiv okr. I.B., u tijeku istrage nakon dva mjeseca za još mjesec dana, po st. 1. čl. 102. ZKP/97, protiv kojeg se provodi istraga zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okr. I.B., po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba je neosnovana.

Nije u pravu žalitelj da nema osnova protiv njega produljavati pritvor kao obvezni po st. 1. čl. 102. ZKP/97.

Suprotno žalbi, već je ranijim rješenjem ovog suda (list spisa, br. 371) ukazano, a to se čini i ovaj put, iz spisa predmeta (list, br. 285) proizlazi da se protiv žalitelja provodi istraga zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje djelo je zakonom propisana alternativno i kaznena sankcija dugotrajnog zatvora, u kojem slučaju je obavezna primjena mjere pritvora protiv njega po čl. 102. st. 1. ZKP/97, a iz spisa predmeta (za sada) ne proizlaze okolnosti (primjerice djelo je ostalo u pokušaju i dr.) temeljem kojih zakon (unaprijed) propisuje mogućnost izricanja mu blaže kazne.

Slijedom istaknutog, protiv okr. I.B. je obavezna primjena mjere pritvora, sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZKP/97, pa je pobijanim rješenjem pravilno i produljen pritvor protiv njega po toj pritvorskoj osnovi.

Nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja to što žalitelj ukazuje da on nije počinio kazneno djelo. Ovo stoga što se pravomoćnim rješenjima istražnog suca provodi istraga protiv njega zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, pa je on osnovano sumnjiv i da je počinio to kazneno djelo, čime je ostvaren opći zakonski preduvjet (čl. 102. st. 2. ZKP/97) da se protiv njega uopće može odrediti, odnosno produljavati mjera pritvora. Da li je on doista i počinio to kazneno djelo ne može biti predmetom ocjene u ovoj fazi postupka preispitivanja odluke o pritvoru već je upravo svrha i cilj istrage to utvrditi.

Neosnovano ukazuje žalitelj kako je bilo nužno prije svega razmotriti je li bilo osnova protiv njega odrediti, odnosno produljiti pritvor po nekoj od fakultativnih osnova, a ne određivati obavezni pritvor, jer se ne radi o najtežem i najpogibeljnijem djelu zlouporabe opojnih droga. Ovo stoga što je odredbom st. 2. čl. 102. ZKP/97 rečeno: "Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo, a ne postoje uvjeti za obavezni pritvor, pritvor se protiv te osobe može odrediti:" (po nekoj od toč. 1-4 tog stavka), što znači da se prije svega primjenjuje mjera obveznog pritvora ako postoje zakonski uvjeti za to, a tek ako nema zakonskih uvjeta za obavezni pritvor razmotrit će se neki od fakultativnih osnova. Kako je, temeljem gore istaknutog, ostvaren zakonski uvjet za primjenu mjere obaveznog pritvora protiv okr. I.B., to je pravilno pobijanim rješenjem i produljen obavezni pritvor protiv njega.

Odredbu čl. 102. st. 1. ZKP/97 treba razumjeti tako da ako je za neko kazneno djelo propisana alternativno i kaznena sankcija dugotrajnog zatvora, onda samim time se, sukladno odredbi čl. 53. st. 2. KZ, ima smatrati to najtežim i najpogibeljnijim oblikom tog kaznenog djela, u ovom slučaju zlouporabe opojnih droga iz st. 2. čl. 173. KZ, pa je neutemeljen prigovor žalbe kako se, u ovom slučaju, ne radi o najtežem i najpogibeljnijem obliku kaznenog djela zlouporaba opojnih droga, te da i iz tog razloga nema osnova protiv žalitelja određivati, odnosno produljavati obavezni pritvor.

Vrijeme od mjesec dana za koliko je produljen pritvor protiv njega ukazuje se u srazmjeru s radnjama i dokazima koje je još potrebno provesti tijekom istrage.

Kako ni ostali žalbeni prigovori nisu osnovom za ukidanje pritvora protiv žalitelja, to je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. travnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Milan Gudelj v.r.