I Kž-1209/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1209/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. Z. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. V. Z. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 27. listopada 2004. godine broj K- 71/04, u sjednici održanoj dana 24. ožujka 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika, te branitelja optuženika, odvjetnika E. T. iz S.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako da se opt. V. Z., zbog kaznenog djela za koje je prvostupanjskom presudom oglašen krivim, temeljem čl. 173. st. 2. u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 27. travnja 2004. godine, pa nadalje.

Žalba opt. V. Z. odbija se kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. V. Z. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a, te

I Kž 1209/04-5

je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 27. travnja 2004. godine, pa nadalje.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a, od optuženika je oduzeta količina od 14.549,99 gr opojne droge heroin, koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.200,00 kn.

Protiv ove presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

Državni odvjetnik podnosi žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne zatvorska kazna u duljem trajanju.

Optuženik podnosi žalbi osobno i putem svog branitelja E. T., odvjetnika iz S. U žalbi podnesenoj po branitelju ističu se žalbeni osnovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te da se o sjednici ovog vijeća izvijesti branitelja. Osobno podnesena žalba ne sadrži posebno istaknute žalbene osnove, a iz obrazloženja proizlazi da se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice ovog vijeća, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje u smislu čl. 373. st. 1. ZKP-a, a spis je vraćen s prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, dok da se žalba državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu žalbenog prijedloga.

Sjednici ovog vijeća prisustvovali su zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavko Zadnik, te branitelj optuženika, odvjetnik E. T. iz S., dok prisutnost optuženika nije osigurana s obzirom da se nalazi u pritvoru, a ima branitelja.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

Nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka istaknute u žalbi optuženika. Iako su razlozi prvostupanjske presude donekle šturi i sumarni, obrazloženje presude sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a provedeni dokazi ocijenjeni su pojedinačno, kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, tako da jasno slijedi koje činjenice i zašto sud smatra utvrđenim. Stoga nije počinjena istaknuta apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

Isto tako, nije povrijeđeno optuženikovo pravo obrane u smislu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP-a, time što je sud odbio provesti dokaz pribavljanjem izviješća od granične postaje Vinjani Donji. Budući je sud u obrazloženju svoje presude za takovu odluku naveo prihvatljive razloge smatrajući isti dokaz nevažnim, to se ovdje eventualno može raditi o žalbenom osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će kasnije biti riječi.

I Kž 1209/04-5

Optuženik u svojoj žalbi ponovno iznosi obranu tvrdeći da nije imao saznanja da bi u kotaču poluprikolice njegovog kamiona bila sakrivena opojna droga heroin. Iako je droga tamo nađena, ista nije njegova, on ju tamo nije pohranio, pa zaključuje da mu je to podmetnuto, vjerojatno od strane određene kriminalne skupine koja ga je iskoristila kao transportera droge, a bez njegovog znanja. Ističe da je policija površno obavila kriminalističku obradu, nisu analizirani eventualni biološki tragovi, a DKT pretragom na paketima droge nisu nađeni njegovi papilarni otisci. Smatra da bi se tek prelaskom vozila u Republiku Italiju moglo otkriti kome droga pripada i tko ju je u kamion sakrio. Ponavlja da je trebalo pribaviti izvješće od granične postaje Vinjani Donji o ranijim anonimnim dojavama kojima je on neosnovano sumnjičen za prevoženje droge. Stoga smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

Nasuprot tome, ovaj Vrhovni sud smatra da je sud prvog stupnja, na temelju valjano provedenog dokaznog postupka, činjenično stanje u ovom predmetu potpuno i pravilno utvrdio, te je osnovano zaključio da je opt. V. Z. posjedovao i prenosio opojnu drogu heroin radi daljnje prodaje.

Činjenica je da je u kotaču priključne poluprikolice kamiona marke "Volvo", vlasništvo optuženika, pronađeno 30 paketića opojne droge heroin ukupne težine od 14.549,99 gr. Vozilom je upravljao optuženik, drugih osoba u vozilu nije bilo, a prilikom pronalaska droge optuženik je vlastoručno potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta.

Tvrdnja žalbe da bi netko kriomice, tj. bez znanja optuženika, pohranio drogu u kotač njegovog kamiona, i za ovaj Vrhovni sud, nije životna niti uvjerljiva. Iako optuženik tvrdi, da je vozilo bilo parkirano na cesti i tako svima dostupno, treba reći da je operacija skidanja kamionskog kotača i umetanja droge zajedno s brojnom odjećom u koju je droga bila umotana, te vraćanje tog kotača na vozilo, relativno komplicirana operacija koju po prirodi stvari nije moguće kriomice poduzeti u naselju, gdje je kamion, kako tvrdi optuženik, bio parkiran. S druge strane, radi se o novom i vrijednom vozilu, pa nije uvjerljivo da bi ga optuženik parkirao izvan vidokruga, pa i do jedan kilometar daleko od mjesta stanovanja, pogotovo ako su mu već ranije, kako tvrdi, iz vozila krali gorivo. Osim toga, činjenica je da se optuženik trajektom uputio u Republiku Italiju s praznim kamionom, tj. bez ikakvog tereta i bez pisane dokumentacije koja bi mu osiguravala posao, što ukazuje da je svrha putovanja bila upravo šverc opojne droge, a ne obavljanje redovite prijevozničke djelatnosti.

Krajnje je neprihvatljiva tvrdnja optuženika da bi mu drogu u kamion podmetnuo netko iz konkurentske prijevozničke tvrtke kako bi ga onesposobio u daljnjem poslovanju. Radi se o izuzetno velikoj i vrijednoj količini opojne droge od preko 500.000 EUR-a, pa nije životno da bi itko riskirao toliku vrijednost samo u cilju eliminiranja konkurentske prijevozničke firme. Isto tako, tvrdnje žalbe da bi tako vrijednu drogu podmetnula neka kriminalna skupina kako bi otkrivanjem te droge odvukla pažnju policije i tako osigurala prijevoz znatno veće količine droge preko granice, svodi se na puku hipotezu u domeni fantastičnog.

Kod takovog stanja stvari, okolnost što pregledom paketa droge nisu nađeni papilarni ili biološki tragovi koji bi ukazivali na optuženika kao počinitelja, ne dovodi u sumnju

I Kž 1209/04-5

zaključak suda prvog stupnja. Naime, opće je poznato da krijumčarenje većih količina droge obavljaju profesionalne osobe koje u pravilu ne ostavljaju nikakove tragove, a osim toga, kada i nema tragova optuženika na paketima s drogom, to još uvijek ne znači da droga tamo nije pohranjena od trećih osoba, ali uz znanje optuženika.

Navodi žalbe kojima se pobija vjerodostojnost iskaza djelatnika policije, svjedoka I. K. i D. E., također nisu osnovani. Djelatnici policiji obavili su svoj posao profesionalno, a iskazivali su objektivno, jer, uostalom, i nemaju razloga lažno tereti optuženika. Nije neživotno da su djelatnici policije već vizualnim pregledom vijaka koji pridržavaju prednji desni kotač kamionske prikolice zamijetili da je taj kotač "svježe" skidan, a onda je to mogao primijetiti i sam optuženik. Naime, izostanak tragova nečistoće na kotaču kamiona svakako je indikativan, neovisno o tome koliki je put optuženik kamionom prešao od polazišta u Mostaru do luke Split.

Činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno time što je sud odbio pribaviti izvješće granične policije Vinjani Donji o ranijim anonimnim dojavama protiv optuženika. Okolnost da li je optuženik i ranije bio pod sumnjom da prevozi opojnu drogu, ali tada bez osnove, nije odlučna za predmetni slučaj, jer je sada opojna droga u njegovom vozila doista i pronađena. Takovim prijedlozima žalitelj, u stvari, želi potkrijepiti tvrdnju o navodnoj "uroti" protiv njega, a ista teza je već ranije otklonjena kao neživotna i neuvjerljiva.

Time i ovaj Vrhovni sud smatra dokazanim, da je optuženik svjesno prevozio veliku količinu opojne droge heroin sakrivenu u svom kamionu radi daljnje prodaje na ilegalnom narko-tržištu, a time je ostvario kako objektivne, tako i subjektivne elemente bića kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a.

U pravu je državni odvjetnik da je optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrečena preblaga kazna, slijedom čega ne stoji tvrdnja optuženika da je prestrogo kažnjen. Naime, iako je optuženik obiteljski čovjek i otac dvoje mlt. djece, značaj tih olakotnih okolnosti je precijenjen, dok je istovremeno podcijenjena činjenica da je optuženik prevozio izuzetno veliku količinu opasne droge heroin od oko 14 i pol kg, čijim raspačavanjem bi se evidentno ugrozilo zdravlje velikog broja ljudi.

Zbog toga, pravilnom ocjenom okolnosti vezanih uz kazneno djelo i ličnost počinitelja, a imajući u vidu pojačani stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, ovaj Vrhovni sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od devet godina primjerena okolnostima konkretnog slučaja, a naročito potrebi sprečavanja vršenja ovakovih kaznenih djela koja su izuzetno pogibeljna kako za pojedince, tako i za društvo u cjelini.

Ovako odmjerena kazna, osim utjecaja na samog optuženika, djelovat će i na druge građane da se klone takovih i sličnih ponašanja.

Iz navedenih razloga nema uvjeta za blaže kažnjavanje optuženika, kako se pledira u njegovoj žalbi.

Slijedom toga, žalba optuženika nije osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni osnovana, pa kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. st. 1. ZKP-a

I Kž 1209/04-5

nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, u smislu čl. 390. i čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 24. ožujak 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Katica Jelić, v.r.