Legislator Case Law & Legislation
Gž Ovr-391/2017-2 AI generated

Enforcement court dismissed appeal because interim measure ruling lacks specific order to remove balcony and close openings.

Case Number Gž Ovr-391/2017-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The enforcement court dismissed the creditor's appeal against the first-instance decision refusing enforcement of an interim measure ruling. The creditor argued the ruling should remain effective until the civil proceedings concluded, but the court found the ruling only prohibited further work without ordering the removal of the balcony or closing the openings. Consequently, the court held that enforcement requires a specific order within the legal instrument, which this interim measure lacked.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 22. Ovršnog zakona; Čl. 294. st. 3. Ovršnog zakona; Čl. 260. Ovršnog zakona: Enforcement of an interim measure ruling requires a specific order to perform an action; a general prohibition on further work does not constitute a valid basis for enforcement orders to remove structures.

Keywords

AI generated
enforcement of interim measure specific order requirement formal legality principle removal of structure civil proceedings duration

Cited Legislation

AI generated
čl. 22. Ovršnog zakona
čl. 294. st. 3. Ovršnog zakona
Pored toga treba reći da, prema čl. 294. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/96, 29/99), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme određivanja privremene mjere, rješenje o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi, a ne svojstvo ovršne isprave, kao i da iz odredbe čl.
čl. 260. Ovršnog zakona
čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku
Zbog svega iznesenog valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, sve primjenom čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14) u vezi čl.
čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Broj: 35 Gž Ovr-391/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice A. L., OIB: …, iz S., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv ovršenika A. G., OIB: iz S., radi ovrhe, povodom žalbe ovrhovoditeljice podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj: Ovr-6029/16 od 24. veljače 2017.g., dana 26. travnja 2017.g.

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditeljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj: Ovr-6029/16 od 24. veljače 2017.g.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog za ovrhu kojim je predloženo da se na temelju rješenja prvostupanjskog suda broj: I P-806/99 od 01. ožujka 2001.g. odredi ovrha na način da se naloži ovršeniku da u roku od 8 dana ukloni izgrađeni balkon te zatvori otvore na sjeverozapadnom djelu nekretnine označene kao čest. zem. 2619/3 k.o. S., sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

U obrazloženju pobijanog rješenja sud prvog stupnja navodi da je rješenjem broj: I P- 806/99 od 01. ožujka 2001.g. određena privremena mjera kojom je zabranjeno ovdje ovršeniku A. G. izvođenje bilo kakvih daljnjih radova na sjeverozapadnom djelu parcele označene kao čest. zem. 2619/3 k.o. S., dakle, da nije određeno da je ovdje ovršenik dužan ukloniti balkon i zatvoriti otvore, slijedom čega to rješenje nije podobno za ovrhu kojom bi se naložilo ovršeniku da u roku od 8 dana ukloni izgrađeni balkon te zatvori otvore na sjeverozapadnom djelu nekretnine označene kao čest. zem. 2619/3 k.o. S., sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne. Prvostupanjski sud kod toga ističe da ovršni postupak jest postupak strogog formalnog legaliteta, što znači da je sud vezan sadržajem ovršne isprave, a tome dodaje i da je isprava na temelju koje je ovrhovoditeljica 07. prosinca 2016.g. pokrenula predmetni ovršni postupak postala pravomoćna prije četrnaest godina.

Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditeljica iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da isto ukine i predmet vrati na ponovno rješavanje. U žalbi ovrhovoditeljica ukazuje da parnični postupak koji vodi protiv ovršenika traje od 1999.g. te je u sklopu istog doneseno rješenje o privremenoj mjeri. Kako se ovršenik oglušio o određenu zabranu, iako privremena mjera treba trajati do okončanja parničnog postupka koji još nije okončan, ona je sve prijavila USKOK-u, a u odnosu na navod suda da je rješenje o privremenoj mjeri postalo pravomoćno prije 14 godina, ističe da se postavlja pitanje kako nešto što mora trajati do okončanja postupka može prestati djelovati samo zato što postupak dugo traje.

Žalba nije osnovana.

Imajući u vidu razloge koje je iznio prvostupanjski sud te sadržaj žalbe ovrhovoditeljice, treba reći da je u ovom postupku odlučno isključivo to što, sukladno načelu formalnog legaliteta iz čl. 22. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 89/14 i 55/16 – nastavno: OZ), sud može prijedlogu za ovrhu udovoljiti samo u opsegu koji je utvrđen ovršnom ispravom.

S obzirom da iz rješenja o privremenoj mjeri, kojeg je ovrhovoditeljica naznačila kao ovršnu ispravu, ne proizlazi da bi ovršeniku bilo naloženo da ukloni izgrađeni balkon i zatvori otvore na sjeverozapadnom djelu označene nekretnine, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da to rješenje ne može biti temelj za udovoljavanje ovršnom zahtjevu iz predmetnog prijedloga za ovrhu.

Pored toga treba reći da, prema čl. 294. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/96, 29/99), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme određivanja privremene mjere, rješenje o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi, a ne svojstvo ovršne isprave, kao i da iz odredbe čl. 260. OZ-a, na koju se ovrhovoditeljica poziva u prijedlogu za ovrhu, niti iz daljnjih odredbi čl. 261.-263. tog Zakona, koje su dio Glave dvadeset druge kojom je regulirana ovrha radi ostvarenja tražbine na radnju, trpljenje ili nečinjenje, ne proizlazi ovlaštenje da u konkretnoj situaciji u kojoj raspolaže rješenjem o privremenoj mjeri kojom je ovršeniku zabranjeno izvođenje bilo kakvih radova, ovrhovoditeljica traži uklanjanje izgrađenog balkona i zatvaranje otvora na sjeverozapadnom dijelu nekretnine.

Zbog svega iznesenog valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, sve primjenom čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Varaždinu 26. travnja 2017.g.

S U T K I NJ A:

Tanja Novak-Premec,v.r.