II Kž-220/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 220/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Petranović Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. O. A. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. i 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbi opt. G. I. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 22. travnja 1997. br. Kv-163/97, u sjednici održanoj 28. svibnja 1997.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. G.I. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. G.I. temeljem zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka koji se protiv njega i opt. O.A. vodi zbog krivičnih djela iz čl. 126. st. 1. i 2. KZRH i dr.

Protiv tog rješenja žali se opt. G.I. po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se okolnosti relevantne za ocjenu osnovanosti pritvora u međuvremenu nisu bitno izmijenile, zbog čega i dalje postoji zakonski osnov za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Naime, bez obzira što je broj krivičnih djela za koja se optuženik tereti sada nešto manji zbog odustanka državnog odvjetnika, i dalje ostaje prisutnom činjenica da se optuženik tereti zbog više krivičnih djela, između ostalog, i zbog krivičnih djela teške krađe, a radi se o osobi koja je do sada više puta osuđivana zbog istovrsne kriminalne djelatnosti to kada se uzme u obzir i da su protiv optuženika u tijeku krivični postupci pred Općinskim sudom u Sesvetama zbog krivičnog djela teške krađe (list 532 spisa), tada doista proizlazi da kod optuženika postoji svojevrsna sklonost ka vršenju krivičnih djela imovinskog karaktera, a to upućuje na osnovanu bojazan od mogućeg ponavljanja istovrsnog ili sličnog krivičnog djela.

Pri tome, bezuspješno se žalbom pokušava umanjiti značaj optuženikove dosadašnje osuđivanosti, budući da je on u periodu od 1982. godine do 1989. godine osuđivan ukupno šest puta, od čega čak u četiri navrata zbog krivičnih djela teške krađe, oduzimanja vozila na motorni pogon, te oštećenja tuđe stvari, pa bez obzira što mu u tim postupcima nisu izricane bezuvjetne kazne zatvora, navedeni podatak sam za sebe dovoljno govori da je optuženik sklon vršenju imovinskih delikata.

Što se tiče zdravstvenih tegoba optuženika, treba reći da mu se u slučaju potrebe odgovarajuća liječnička pomoć može pružiti u okviru zatvorske bolnice.

Kako se niti ostalim žalbenim navodima osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. svibnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Gudelj Milan v.r.