I Kž-313/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 313/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. u vezi s čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 14. veljače 2001. godine, broj K-1/01, u sjednici održanoj dana 02. ožujka 2005. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. M. K. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim M. K. što je počinio kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, te je temeljem istog zakonskog propisa, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Istom presudom optuženik je, temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude žalbu je podnio opt. M. K. po branitelju K. H., odvjetniku iz V., žaleći se zbog bitne povrede kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno da se izrekne uvjetna osuda.

I Kž 313/01-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, spis predmeta je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

Žalitelj ističe da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u znatnoj mjeri proturječne, između onoga što se navodi u razlozima presude i o iskazima danim u postupku, navodeći određene razlike u iskazima svjedoka oštećene i svjedoka D. H., a smatrajući da sud te razlike nije dovoljno cijenio, te da stoga odlučne činjenice su proturječne, a koje su dovele do osuđujuće presude.

Naime, iskazi svjedoka oštećene i svjedoka D. H. koje je sud prihvatio, razlikuju se, ali u nevažnim činjenicama, jer one odlučne činjenice koje su sudu i bitne za utvrđivanje odlučnih činjenica kaznenog djela, a to su po iskazu svjedoka D. H. iskazana prethodna namjera optuženika da siluje oštećenu kritičnog događaja, pružanje otpora oštećene optuženom kada su se našli na tlu, skidanje oštećene od strane optuženog kao i trganje naušnice s uha optuženog, pravilno su ocijenjeni od prvostupanjskog suda kao one odlučne činjenice sukladne samom iskazu oštećene o kritičnom događaju.

U tom dijelu pobijana presuda je ispitana i u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku i nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od postupovnih povreda na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, pa nije osnovana žalba optuženika iz tog žalbenog osnova.

Isto tako, nije u pravu optuženik s žalbenim navodima o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, navodeći u žalbi samo konstataciju da se prvostupanjski sud nije upuštao u ocjenjivanje svakog pojedinog dokaza.

Naprotiv, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je sa jednakom pažnjom utvrđivao sve važne činjenice za donošenje ispravne presude, te je ispravnom ocjenom svakog pojedinog dokaza, te povezujući ih međusobno, utvrdio pravilno činjenično stanje i o njima iznio pravilan zaključak, za koje utvrđenje je dao valjane razloge i to kako u objektivnom, tako i subjektivnom smislu počinjenja kaznenog djela.

U odnosu na odluku o kazni, uz izostanak žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je u odnosu na utvrđene olakotne, te kako navodi i nedostatak otegotnih okolnosti, izvršio ispravno vrednovanje, te osudio optuženika primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne, na izrečenu kaznu zatvora. Navodi iz žalbe optuženika ne ukazuju na neke nove olakotne okolnosti koje bi opravdale osudu optuženika blažom kaznom, nego li ga je prvostupanjski sud već osudio.

I Kž 313/01-3

Iz svih navedenih razloga, a na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 02. ožujka 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.