Rev-408/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 408/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.H. iz Z., ul. .. br. ., koga zastupa punomoćnik D.R., odvjetnik u Z., protiv tužene C.O. d.d. Z., . . br. ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. listopada 1994. br. Gž 5902/94-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 1994. br. Pn 2866/93, u sjednici održanoj 16. ožujka 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se revizija odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se preinačuju drugostupanjska presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. listopada 1994. br. Gž 5902/94-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 1994. br. Pn 2866/93, tako da se tužitelju priznaju zatezne kamate po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 10,562.070 HRD, koja teče od 4. ožujka 1994. do isplate.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja (i tužene) i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom mu je dosuđen za naknadu štete iznos od 37,290.000 HRD sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate i parnični trošak od 10,572.070 HRD (bez kamata), dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, za iznos od još 10,500.000 HRD, odbijen.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka (za dio odluke o parničnom trošku), te predlaže da se obje presude - ili preinače te mu se dosudi cijeli utuženi iznos sa kamatom koja teče od dana tužbe do isplate, zatim cijeli popisani trošak i trošak revizije, sa kamatom ili da se te presude ukinu u pobijanom dijelu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Tužitelj je u prometnoj nezgodi zadobio ozljede - trajnu ozljedu vratne kralježnice, zgnječenje, razderotinu i krvni podljev desne šake, istegnuće ručnog zgloba, blagi potres mozga. Trpio je fizičke boli, pretrpio strah, te su mu ostale posljedice u vidu glavobolje, nervoze, vrtoglavice, bolovi u šakama, ograničeni pokreti u vratnoj kralježnici, trnjenje u prstima i živa mu je snaga šake osljabljena. Životna mu je aktivnost umanjena za 15%.

Tužitelju je dosuđeno za nematerijalnu štetu:

- za fizičke boli 8,500.000 HRD (tražio je 10,000.000 HRD),

- za pretrpljeni strah 7,000.000 HRD (tražio je 9,000.000 HRD) i

- za smanjenje životnih aktivnosti 21,000.000 HRD (tražio je 28,000.000 HRD).

Dosuđivanjem navedenih iznosa nematerijalne štete, nižestupanjski sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo, odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, jer ti iznosi - i po ocjeni ovog Vrhovnog suda - predstavljaju pravičnu novčanu naknadu koja se dosuđuje za nematerijalnu štetu.

Budući je visina ove štete utvrđena na dan donošenja prvostupanjske presude, onda je tužena kamate na tu štetu dužna platiti od tada (kada je za nju saznala - za njezinu visinu), a ne od dana podnošenja tužbe kao što u reviziji traži tužitelj, pogrešno jer mu od tada kamata ne teče niti ne pripada pravo na istu.

Nije osnovan zahtjev tužitelja da mu se dosudi veći parnični trošak od onoga koji mu je priznat, te su mu sudovi pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku dosudili dio parničnog troška prema djelomičnom uspjehu u postupku.

Osnovana je revizija samo u dijelu koji se odnosi na traženje kamata na dosuđeni parnični trošak, jer tužitelj ima pravo prema odredbi čl. 20a. Zakona o izvršnom postupku na tu kamatu i to od dana kada je donijeta odluka o trošku (to je u ovom slučaju dan donošenja prvostupanjske odluke).

Revizija je dakle samo djelomično osnovana, pa su preinačene nižestupanjske odluke primjenom odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a odbijajući dio temelji se na odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 385. st. 3. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku) nije ostvarena, pa je odlučeno kao u izreci.

Budući je tužitelj uspio samo sa manjim dijelom revizije (priznate su mu kamate na parnični trošak) to mu nije dosuđeni ni dio troškova revizije.

U Zagrebu, 16. ožujka 1999.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)