Supreme Court dismisses appeal regarding land expropriation compensation, upholding market value at the time of the first-instance decision.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court's rejection of a claim for higher compensation for expropriated land. The plaintiff argued that the compensation amount was too low, but the court found the lower court correctly applied the law requiring valuation at the time of the first-instance decision. The court rejected the plaintiff's evidence as irrelevant because the submitted property data did not match the specific expropriated parcels regarding infrastructure and condition.
Legislator headnote
AI generatedčl. 33. Zakona o izvlaštenju; čl. 385. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku: Compensation for expropriated property must be determined based on the market value at the time of the first-instance decision, and appeals based on insufficient evidence or irrelevant comparisons are inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 1351/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz S., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz S., protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo Klasa: UP/II-943-04-04-01/179, Ur. br.: 514-03-03/03-1-05-2 od 31. svibnja 2005., radi određivanja naknade za deposedirano zemljište, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. P 8/05 od 26. ožujka 2007., kojom je odbijena tužba tužitelja protiv citiranog rješenja, u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2008.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. P 8/05 od 26. ožujka 2007. odbijena je tužba tužitelja protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, Klasa:
UP/II-943-04/04-01/179, Ur.br.: 514-03-03/03-1-05-2 od 31. svibnja 2005. kojom je tužitelj predložio da se izmijeni toč. I. izreke tog rješenja na način da se tužitelju umjesto iznosa od 7.338.715,80 kn odredi iznos od 11.999.192,00 kn na ime naknade za izvlašteno, odnosno deposedirano zemljište uz naknadu i troškova postupka.
Protiv citirane presude tužitelj je izjavio reviziju, ukazujući na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.
Revizija nije osnovana.
S obzirom na navode revizije, sporna je i nadalje visina naknade koja je tužitelju utvrđena za deposedirane nekretnine i to čest. zem. 4152, čest. zem. 4164, čest. zem. 4163 i 2 kako to proizlazi iz pravomoćnog čest. zem. 4165, sve k.o. S. u ukupnoj površini od 8612 m
rješenja Komisije za imovinsko-pravne poslove SO S., br. 07/UP-1-760/82 od 15. veljače 1983., te br. 07/UP-1-545/83 od 10. studenoga 1983. pri čemu u postupku deposedacije nije donesena pravomoćna odluka o naknadi, što znači da je o toj naknadi trebalo odlučiti primjenom čl. 46. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00 i 114/01), a u svezi s čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 79/06).
Ocjenjujući pravilnost donesenih rješenja, pravilno sud polazi od primjene čl. 33. Zakona o izvlaštenju prema kojima se visina naknade za izvlaštene nekretnine utvrđuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe, a tržišna vrijednost je vrijednost koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje.
U predmetnom slučaju naknada za nekretnine utvrđena je prvostupanjskim rješenjem od 23. lipnja 2004., koje je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem od 31. svibnja 2005., a određena je u visini od 7.338.715,80 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate.
Naknada je utvrđena sukladno procjeni sudskog vještaka R. B. od 3. travnja 2002., koju je preocjenu dostavio sam tužitelj i koja je u postupku prihvaćena dok nije prihvaćena procjena Ministarstva financija – Porezne uprave S., a koja je bila niža od procjene vještaka.
S obzirom na prigovore tužitelja, da naknada nije utvrđena prema tržišnoj vrijednosti u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, u svezi s kojim navodima je tužitelj dostavio i određene dokaze, Županijski je sud s osnovom prihvatio utvrđenja i ocjenu prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja kojima su takvi prigovori tužitelja otklonjeni kao neosnovani.
Pri tome su dati zaista obrazloženi razlozi uz ocjenu dostavljenih dokaza po tužitelju, pri čemu je utvrđeno da se dostavljeni podaci odnose na nekretnine koje se bitno razlikuju od nekretnina koje su deposedirane tužitelju (razina opremljenosti komunalnom i drugom infrastrukturom, izgradnja ceste i dr.) zbog čega nije moguće uspoređivati stanje i sadašnju tržišnu vrijednost tih nekretnina sa stanjem nekretnina koje su tužitelju deposedirane 1983.
S obzirom na sve izloženo ovaj revizijski sud, polazeći od utvrđenja o odlučnim okolnostima u konkretnom slučaju, prihvaća kao pravilnu naknadu utvrđenu tužitelju za deposedirane nekretnine, a sve primjenom odredaba čl. 33. Zakona o izvlaštenju.
Iz svih navedenih razloga revizijski prigovori ne ukazuju se osnovanim (čl. 385. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), pa je reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i primjenom odredaba čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 29. travnja 2008.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.