Rev-1220/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1220/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, Darka Milkovića i Brune Frankovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz Z., koju zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. Š. iz K. K., koju zastupa punomoćnik L. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i vraćanja dara, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1587/10-2 od 2. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-157/10 od 22. rujna 2010., u sjednici održanoj 24. veljače 2015.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. U ostavinsku masu iza pok. Z. S. vraća se radi namirenja nužnoga dijela tužiteljice A. G. iz Z., 237/1000 dijela dara darovanog tuženoj A. Š. iz K. K., na osnovi Ugovora o darovanju sklopljenog dana 21. lipnja 1993. godine između pokojnog Z. S. i tužene i to:

- 237/1000 suvlasničkog dijela nekretnine (uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade) upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, u zk.ul.br. 3795, poduložak 48 k.o. V. G., koja nekretnina se sastoji od čkbr. 1930/27 stambeno poslovna zgrada broj 10 u ulici …, površine 855 m2 i dvorište u ulici … površine 41 m2, ukupne površine 896 m2, a koji suvlasnički dio je povezan sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine koji u naravi predstavlja:

- 48. etaža 3767/592410 – jednosobni stan broj 1 na 7. katu, stubište I, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija, površine 36,67 m2 sa spremištem broj 51 površine 1,00 m2, ukupne površine 37,67 m2.

Tužena je dužna tužiteljici priznati pravo suvlasništva u 237/1000 dijela na ime zakonskog nužnoga dijela tužiteljice, iza pokojnog Z. S. na predmetnoj nekretnini, te izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prav suvlasništva na toj nekretnini na ime tužiteljice u 237/1000 dijela, u roku od 15 dana, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 27.162,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP, a zbog svih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3., te "podredno iz st. 2. čl. 385." Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn (toč. 1.); ako je presuda donesena u sporu o koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.); odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).

Spor u ovoj pravnoj stvari nije radni spor kojeg ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, a niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP. Stoga dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

Odredbom čl. 35. ZPP propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u tom Zakonu, mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Tužiteljica u ovoj pravoj stvari zahtijeva utvrđenje da je ona nasljednica iza pok. S. Z. te zahtjeva vraćanje dara, dakle, ističe zahtjeve koji proizlaze iz raznih osnova. Vrijednost predmeta spora za oba zahtjeva, u tužbi naznačila je u jednom iznosu od 150.000,00 kn. Vrijednost predmeta svakog od dva zahtjeva istaknuta u jednoj tužbi, kad je tužitelj vrijednost predmeta spora naznačio u jednom iznosu, određuje se tako da se naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora podijeli s dva.

Pobijani dio presude odnosi se samo na zahtjev za vraćanje dara pa vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 100.000,00 kn. Stoga revizija tuženice nije dopuštena.

Slijedom iznesenog valjalo je reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP kao nedopuštenu odbaciti.

Zagreb, 24. veljače 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.