Jž-1835/2015-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Jž-1835/15

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. P., zbog prekršaja iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 137/09, 14/10, 60/10, 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenog M. P., podnijete protiv presude Prekršajnog suda u Zadru, poslovni broj: Pp 22 J-2066/14 od dana 23. ožujka 2015. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2018. godine,

p r e s u d i o j e:

1. U povodu žalbe okrivljenog M.P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u pravnoj oznaci prekršaja i u odluci o kazni, na način da se prekršaj za koji je okrivljeni M.P. proglašen krivim, činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, pravno označava kao prekršaj iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i na temelju tog propisa okrivljeniku se izriče kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana, a u koju se na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17) uračunava vrijeme oduzimanja slobode, računajući od dana 14. studenog 2014. godine u 23,00 sati do dana 18. studenog 2012. godine u 23,00 sati kao 4 (četiri) dana zatvora, pa još ima za izdržati 11 (jedanaest) dana zatvora, te se prema okrivljenom M. P., na temelju članka 44. Prekršajnog zakona, primjenjuje uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u preostalom dijelu neće izvršiti ako u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

2. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. P. i prvostupanjska presuda u pobijanom osuđujućom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

3. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljeni M. P. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljeni M. P. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 20. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kao pod točkom I prvostupanjske presude, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana, a kojima je uračunato vrijeme oduzimanja slobode na temelju članka 40. Prekršajnog zakona kao četiri dana zatvora pa mu je preostalo za izdržati još 16 dana zatvora.

Istom presudom okrivljeni M. P. je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

Protiv prvostupanjske presude okrivljeni M. P. je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da su navodi L. P. netočno i neistiniti, dok je obrana okrivljenika istinita, te da je policija trebala ispitati D. M., a da brod nije u zajedničkom vlasništvu okrivljenika i njegove bivše supruge, već od njihove kćeri T. P. Žalitelj ističe da se njega stalno pritvara, zatvara, a nije ništa napravio i da bježi iz stana od 11. mjeseca i da živi na brodu radi mira, njegova djeca T. P., V. P. i T. P. pate i psihički su stradala, a koja nisu saslušana, dok se presuda donosi na temelju iskaza L. P., a tako i okrivljenik može iscenirati optužbu koja nije osnovana, te da je okrivljenik više puta neosnovano kažnjavan i o čemu znaju njegovi prijatelji, susjedi i kumovi, dok je njegova supruga promijenila bravu na vratima i izbacila mu garderobu iz stana zbog čega okrivljenik sa svojih 60 godina živi na brodu kao klošar, dok stan od njegovih roditelja od 106 m² supruzi ne smeta, već samo pojava okrivljenika i zbog čega ga provocira i izaziva konflikte, a okrivljenik je samo došao ispred kuće kako bi vidio djecu, a kojem je dosta konflikata, nije za ništa kriv, niti je jedini koji se rastavio i želi da ga se ostavi na miru.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li nastupila zastara prekršajnog progona.

U odnosu na žalbene navode okrivljenika da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te da se pobijana odluka temelji na iskazu oštećene L.P., a da nisu ispitani i drugi svjedoci na okolnost inkriminiranog događaja i obiteljskih odnosa, ovaj Sud je prema stanju spisa utvrdio da je prvostupanjski sud, cijeneći navode obrane okrivljenika koju je okrivljenik iznio dana 15. studenog 2014. godine (list 20 spisa) i iskaza svjedoka oštećene L. P. koja je ispitna dana 18. veljače 2015. godine (list 26 spisa), kao i izvršenim uvidom u liječničku dokumentaciju i druge isprave koje prileže u spisu, u potpunosti i pravilno utvrdio odlučne činjenice, budući da je iz iskaza oštećene L. P., bivše bračne supruge okrivljenog, prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik istu fizički napao udarcem noge u njezinu glavu, nakon čega je bacio na istu drveni poklopac od brodskog motora i pogodio je u predio trbuha i lijeve ruke, te ju i verbalno napao riječima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a što je i u skladu sa liječničkom dokumentacijom koja prileži u spisu (list 13-14 spisa) u kojoj su konstatirane ozljede za oštećenu, a koje dokaze prvostupanjski sud prihvatio kao istinite sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, koje je slobodno cijenio te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, iz obrane okrivljenika te iskaza oštećene nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenik i oštećena, bivši bračni supružnici, a da su povod sukoba bili bivši bračni odnosi odnosno da je došlo do sukoba zbog korištenja zajedničkog broda „T.“, kao predmeta bračne stečevine, kako je to propisano odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok utvrđene radnje okrivljenika predstavljaju tjelesno i psihičko nasilje propisano odredbom članka 4. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Međutim, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, utvrđeno je kako je prvostupanjski sud pravno označio djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim kao prekršaj iz članka 20. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od najmanje 5.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 15 dana kazniti član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji. Međutim, članak 77. stavak 2. Prekršajnog zakona propisuje da protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj se smatra neosuđivanim po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja je zabranjena i nema nikakav pravni učinak. Presuda Prekršajnog suda u Belom Manastiru, broj: Pp2.J-185/12-5 kojom je okrivljenik proglašen krivim zbog istovrsnog prekršaja je postala pravomoćna 26. rujna 2013. godine. Slijedom navedenog, kako je u trenutku odlučivanja ovog Suda u odnosu na presudu Prekršajnog suda u Zadru, broj: Pp 12 J-1564/13 kojom je okrivljenik proglašen krivim zbog istovrsnog prekršaja koja je postala pravomoćna 27. studenog 2013. godine, zatim presudu Prekršajnog suda u Zadru, broj:

Pp 23 J-727/13 kojom je okrivljenik proglašen krivim zbog istovrsnog prekršaja koja je postala pravomoćna 20. studenog 2013. godine, te presudu Prekršajnog suda u Zadru, broj: Pp 12 J-340/14 kojom je okrivljenik proglašen krivim zbog istovrsnog prekršaja je postala pravomoćna 29. lipnja 2014. godine, nastupila rehabilitacija, ovaj Sud je po službenoj dužnosti sukladno načelu „Iura novit curia“ predmetni prekršaj pravilno pravno označio kao prekršaj iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana.

Stoga je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci prekršaja, kako je to navedeno u točki 1. izreke ove presude.

Nadalje, uslijed odluke iz točke 1. izreke ove presude te razmatrajući žalbene navode okrivljenika sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona ovaj je sud prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, uzeo u obzir utvrđenu krivnju okrivljenika, opasnost djela kao i druge okolnosti konkretnog slučaja, te je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, a kojem se na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode, računajući od dana 14. studenog 2014. godine u 23,00 sati do dana 18. studenog 2014. godine u 23,00 sati kao 4 dana zatvora, pa još ima za izdržati 11 dana zatvora, te je prema okrivljeniku na temelju članka 44. Prekršajnog zakona, primijenio uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora u preostalom dijelu neće izvršiti ako u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, uzimajući u obzir ukupnost osobnih i društvenih uzroka koji su doprinijeli počinjenju djela u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, smatrajući da je dovoljno primijeniti mjeru upozorenja uz prijetnju zatvorskom kaznom, koja mjera će dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini ovakva prekršajna djela, pa nema stoga potrebe da se okrivljenik odmah po pravomoćnosti presude uputi na izdržavanja kazne zatvora, već će se rokom kušnje od 6 mjeseci utjecati na buduće ponašanje okrivljenika da ne čini prekršaje.

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljeni M.P. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, a isti je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske te s obzirom na imovno stanje okrivljenika.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 7. studenog 2018. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Zadru, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.