Rev-343/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. G. iz S.. N., zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku iz S., protiv tuženika Z. G. iz S.. N., zastupanog po punomoćniku M. Ž., odvjetnici iz S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž 2460/95 od 4. srpnja 1995.g., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru br. P 263/92 od 17. listopada 1994.g., u sjednici održanoj dana 22. rujna 1999.g.,
Legislator headnote
AI generatedRev-343/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik posebno i ne upire, to je zaključiti da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 343/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. G. iz S.. N., zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku iz S., protiv tuženika Z. G. iz S.. N., zastupanog po punomoćniku M. Ž., odvjetnici iz S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž 2460/95 od 4. srpnja 1995.g., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru br. P 263/92 od 17. listopada 1994.g., u sjednici održanoj dana 22. rujna 1999.g.,
p r e s u d i o j e :
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Samoboru br. P 263/92 od 17. listopada 1994.g. tuženik je obvezan na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 7.600,00 kn sa pripadajućom kamatom počev od 18. listopada 1994.g. do isplate, te parnični trošak od 5.562,00 kn, dok je za više tražno tužbeni zahtjev odbijen. Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž 2460/95 od 4. srpnja 1995.g. preinačena je prvostupanjska presuda, te tuženik obvezan na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 4.100,00 kn sa pripadajućom kamatom te parnični trošak od 4.104,80 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, tuženik je izjavio reviziju ne navodeći posebno revizijske razloge, predloživši njeno preinačenje, odbijanjem tužbenog zahtjeva.
Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik posebno i ne upire, to je zaključiti da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
– 2 –
Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu joj štete vezano za povrede zadobijene u sukobu sa tuženikovim sinom tada mldb. Z.G. dana 9. kolovoza 1990.g.
Nakon što su ocjenom rezultata provedenog postupka nižestupanjskih sudovi utvrdili da je mldb. sin tuženika Z.G. fizički napao tužiteljicu, a nakon što je među njima izbio verbalni sukob zbog navodnog nestanka tužiteljičine sajle, kojom prilikom je tužiteljica povrijeđena, a što je bila krajnje neprimjerena reakcija tuženikova sina na tužiteljičino ponašanje, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da za nastali štetni događaj postoji isključiva krivnja tuženikova mldb. sina Z.G., tj. da na strani tužiteljice nema suodgovornosti nastanku štetnog događaja. Zbog toga je tuženik, a temeljem odredbe čl. 165. st. 4. a u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, dalje ZOO) u obvezi naknaditi nastalu štetu tužiteljici.
Dosuđeni iznosi naknade štete od čega 2.500,00 kn na ime fizičkih bolova, 1.000,00 kn na ime straha, te 600,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, su primjereno određeni obzirom na vrstu zadobijene povrede te intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, te potrebu tuđe pomoći, zbog čega je dosuđenjem ovih iznosa pravilno primijenjeno materijalno pravo, sve temeljem odredbe čl. 195. i 200. ZOO. Ostali revizijski navodi tuženika upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz kojih razloga izjavljivanje revizije međutim nije dopušteno (čl. 385. st. 3. ZPP).
Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 22. rujna 1999.g.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.