Rev-2140/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2140/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Stanka Hautza, Ilije Čuljata i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.Š. iz B., S. R. …, zastupane po punomoćniku K.M., odvjetniku iz V., protiv tužene B.Z. iz F. …, zastupane po B.M., odvjetniku iz Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, te po protutužbi B.Z. protiv B.Š., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice - protutužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 22. veljače 1994. broj Gž-228/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu od 25. studenog 1993. broj P-100/90-38, u sjednici održanoj 9. studenog 1994.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Novom Marofu od 25. studenog 1993. godine broj P-100/90-38 suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 26.6.1989. godine između S.B. iz F. kbr. …, kao primaoca uzdržavanja i B.Z. iz F. kbr. …, kao davaoca uzdržavanja koji je ovjeren kod Općinskog suda Novi Marof pod brojem VRl-158/89 te je tužena dužna tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom izvršenja."

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Tužiteljica (protutužena) B.Š. dužna je tuženoj (protutužiteljici) B.Z. isplatiti s naslova neosnovanog obogaćenja iznos od 30,650.000 HRD sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

III. Stranke same snose troškove postupka."

Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 22. veljače 1994. broj Gž-228/94-2 odbijene su žalbe tužiteljice i tuženice kao neosnovane te u cijelosti potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu broj P-100/90-38 od 25. studenog 1993. godine a trošak žalbe tužiteljici i tuženici nije dosuđen. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica - protutužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se pobijane presude preinače na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice ili da se iste ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužena je porekla navode revizije i predložila da se revizija odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen 26.6.1989. godine između S.B. iz F. kbr. … kao primaoca uzdržavanja i B.Z. iz F. kbr. …, kao davaoca uzdržavanja a koji je ovjeren kod Općinskog suda Novi Marof pod brojem VRl-158/89, raskine.

Naime, na temelju zaključenog ugovora nije bila ugovorena zajednica života ugovornih stranaka a živjele su u susjedstvu.

Utvrđeno je da se tuženica - davateljica uzdržavanja nije svojevoljno prestala brinuti o pok. S.B., već da je naprotiv sve preuzete obveze iz ugovora izvršavala. Primateljica uzdržavanja je prigovarala načinu izvršavanja obveze iz ugovora, ali je utvrđeno da ti prigovori nisu bili objektivno opravdani. Tuženica je dugi niz godina brinula o S.B., pa budući da zajednica života prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije bila ugovorena, to što je o S.B. vodila brigu i tužiteljica kao kćerka i po ocjeni ovog revizijskog suda je sasvim razumljiva briga prema majci, i nije razlog da se zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju između pok. S.B. i tuženice raskine.

To pak što je pok. S.B. otišla živjeti kod tužiteljice bio je, kao što je utvrđeno, sporazum S.B. s obje kćeri a nije tome bio razlog to što tužena nije izvršavala svoje obveze, jer neizvršavanje obveza iz ugovora od strane tuženice nije u prvostupanjskom postupku utvrđeno.

Kraj takvog stanja stvari nisu ostvareni razlozi na koje se u reviziji ukazuje kao razlog za raskid ugovora, pa je i po ocjeni ovog revizijskog suda pravilan zaključak nižih sudova da zahtjev tužiteljice nije osnovan na temelju odredbe čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71 i 47/78). Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 9. studenog 1994.

Predsjednik vijeća:

Vesna Milošević v.r.