Gzp-737/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 737/10-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja Š. P. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 6. travnja 2010., 24. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Š. P., u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 6. travnja 2010., temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 i 27/11 - dalje: ZS), ovom sudu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodi kod Županijskog suda u Splitu povodom žalbe protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P-2368/03.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. P-1162/95 (kasnije posl. br. P-2368/03), utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva đenje u razumnom roku:

predlagatelja za zaštitu prava na su

- predmetni postupak pokrenut je 22. svibnja 1995., pred Općinskim sudom u Splitu (dalje: sud) tužbom s prilozima i prijedlogom za određivanjem privremene mjere tužitelja Š. P. iz S., … (ovdje predlagatelja) zastupanog po punomoćniku A. R., odvjetniku u S., protiv OS M. d.d., P. (kasnije J. o.), radi naknade štete, postupak se vodio pod posl. br. P-1162/95;

- do dana 5. studenog 1997. i stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 14/02 i 1/06 - dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), sud prvog stupnja je održao ročišta 4. rujna 1995., 22. rujna 1995.,

- zaključkom od 28. travnja 1998., zatražen je podatak od Prekršajnog suda u Splitu o vođenju prekršajnog postupka;

- na ročištu održanom 16. listopada 1998., određeno je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;

- na ročištima održanim 7. prosinca 1998., i 8. veljače 1999., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka te je određeno provođenje dokaza prometnim vještačenjem;

- nalaz i mišljenje vještaka dostavljeni su u sudski spis 25. kolovoza 1999.,

- na ročištu održanom 14. listopada 1999., određeno je provođenje dokaza kombiniranim liječničkim vještačenjem;

- podneskom od 15. studenog 1999., predlagatelj je u sudski spis dostavio daljnju liječničku dokumentaciju;

- nalaz i mišljenje vještaka dostavljeni su u sudski spis 6. ožujka 2000.,

- ročište određeno za 25. travnja 2000., odgođeno je zbog razloga na strani suda;

- na ročištu održanom 20. lipnja 2000., zaključena je glavna rasprava;

- presudom od 20. lipnja 2000., djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev predlagatelja;

- protiv potonje presude parnične stranke su izjavile žalbu;

- Županijski sud u Splitu je rješenje od 13. studenog 2003., pod posl.br. Gž-378/01 ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovni postupak;

- na ročištu održanom 2. ožujka 2006., određeno je provođenje dopunskog vještačenja;

- ročište određeno za 24. travnja 2006., odgođeno je zbog nedolaska vještaka;

- na ročištu održanom 11. srpnja 2006., provedena je dopuna vještačenja saslušanjem vještaka;

- na ročištu održanom 16. listopada 2006., određeno je provođenje dopunom vještačenja;

- na ročištu održanom 16. studenog 2006., 29. siječnja 2007., provedeno je dopunsko vještačenje saslušanjem vještaka;

- na ročištima od 23. ožujka 2007., 14. svibnja 2007., određeno je provođenje dokaza vještačenjem;

- nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je u sudski spis 22. svibnja 2007.,

- na ročištu održanom 13. rujna 2007., određeno je provođenje dokaza dopunskim vještačenjem;

- ročište određeno za 15. listopada 2007., odgođeno je zbog opravdanog ne dolaska vještaka;

- na ročištu održanom 13. studenog 2007., izveden je dokaz saslušanjem vještaka;

- na ročištu održanom 17. siječnja 2008., određeno je izvođenje dokaza dopunskim vještačenjem;

eno;

- ročište određeno za 21. veljače 2008., je odgođ

- na ročištu održanom 14. travnja 2008., saslušan je vještak te je određena dopuna vještačenja pismenim putem;

- na ročištu održanom 26. svibnja 2008., izveden je dokaz saslušanjem predlagatelja;

- na ročištima održanim 15. srpnja 2008., 15. rujna 2008., 27. listopada 2008., određeno je da će sud službenim putem pribaviti potrebnu liječničku dokumentaciju;

- na ročištu održanom 1. prosinca 2008., izvršene je uvid u pribavljenu liječničku dokumentaciju;

- na ročištu održanom 16. siječnja 2009., zaključena je glavna rasprava;

- presudom posl. br. II P -2368/03 djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev predlagatelja;

- protiv potonje presude žalbu je izjavio tuženik 26. siječnja 2010., a predlagatelj 28. siječnja 2010.,

- Županijski sud u Splitu je presudom od 22. travnja 2010., posl.br. Gžp-339/10 odbio žalbe predlagatelja i potvrdio pobijanu presudu;

- predlagatelj je drugostupanjsku presudu zaprimio 7. lipnja 2010.,

- protiv potonje presude tuženik je 5. srpnja 2010., izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske;

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Rev-x 966710 od 29. ožujka 2011., odbacio reviziju tuženika kao nedopuštenu.

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje - koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi - u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od dana podnošenja tužbe (22. svibnja 1995.) do 7. lipnja 2010., kada je punomoćnik predlagatelja primio drugostupanjsku odluku, što u konkretnom slučaju obuhvaća razdoblje od 15 (petnaest) godina i 16 (šesnaest) dana.

Valja napomenuti da podnesene revizija tuženika ne utječe na duljinu pravno relevantnog razdoblja obzirom je ista rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2011., odbačen kao nedopuštena.

Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje teći tek od 6. studenoga 1997., obzirom da je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 14/02 i 1/06 - dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), i traje zaključno s 7. lipnja 2010., kada je drugostupanjska odluka dostavljena punomoćniku predlagatelja.

U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 12 (dvanaest) godina, 7 (sedam) mjeseci 1 (jedan) dan.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko dvanaest godina u svakom slučaju je neprihvatljiva i nipošto ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno neažurnog te nedovoljno učinkovitog postupanja Općinskog suda u Splitu.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 27 (dvadesetsedam) ročišta u pravno relevantnom razdoblju, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od parničnih stranaka, provodeći dokaz prometnim i kombiniranim liječničkim vještačenjem, u nekoliko navrata dopunom vještačenja, saslušanjem vještaka, većeg broja svjedoka kao i predlagatelja te dva navrata meritorno odlučujući o tužbenom zahtjevu predlagatelja. No, valja napomenuti je od pokretanja predmetnog postupka, odnosno od 6. studenog 1997., obzirom da je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 14/02 i 1/06 - dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), pa do donošenja meritorne odluke 16. siječnja 2009., proteklo razdoblje nešto dulje od jedanaest godina, da je presuda tog suda od 20. lipnja 2000., ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu, spomenuto ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine - „Narodne novine“, broj 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu čl. 311. st. 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelji) svojim držanjem u parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako je tužitelj dostavljao relevantne isprave i predlagao relevantne dokaze, tijekom čitavog postupka. Slijedom navedenog, ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, budući je bilo potrebno izvesti dokaze provođenjem liječničkog, prometnog vještačenja, u više navrata dopunom istih te saslušavanjem vještaka kao i saslušavanjem većeg broja svjedoka.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljima na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01 - pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak, 76/10).

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju u iznosu od 9.000,00 kuna uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, utvrđeni doprinos i složenost postupka uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja. U Zagrebu, 24. svibnja 2011.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.