Rev-2118/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2118/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S UDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz D., koga zastupa punomoćnik B. M., odvjetnica u O., protiv tuženika IPK O. - R. " d.o.o. O., koga zastupa punomoćnik V. G., dipl. pravnik, radi poništenja ugovora o radu i povrede prava iz radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 2. ožujka 2000. godine, br. Gž 413/00-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku od 5. listopada 1999. godine, br. Pr 514/99-3, u sjednici održanoj 7. veljače 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva, a koja presuda u cijelosti glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj s tuženikom od 1. srpnja 1997. godine do 15. veljače 1999. godine u radnom odnosu na neodređeno vrijeme na poslovima NKV radnika.

Poništava se ugovor o radu na određeno vrijeme od 8. siječnja 1999. godine, zaključen između tužitelja i tuženika i nalaže tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa kontinuirano od 1. srpnja 1997. godine do 15. veljače 1999. godine, kao da i tužitelju naknadi prouzrokovani parnični trošak u iznosu od 829,00 kn u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Odbija se tužba u dijelu kojim tužitelj traži da sud obveže tuženika da s njim sklopi pismeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove NKV radnika, kao neosnovan."

Protiv drugostupanjske presude je tuženik pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se preinače obje presude i u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev, jer su utvrdili da je on započeo raditi kod tuženika 1. srpnja 1997. godine, a da tada nisu stranke zaključile pismeni ugovor o radu, pa se pretpostavlja da je zaključen (usmeni) ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Poništili su ugovor o radu na određeno vrijeme (koji je tužitelj pravovremeno pobijao - zatraživši prethodno od poslodavca zaštitu svoga prava) od 8. siječnja 1999. godine, koji je trajao od 1. siječnja do 15. veljače 1999. godine.

Sudovi su odbili dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se obveže tuženik na zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za razdoblje nakon 16. veljače 1999. godine, dakle, nakon što je istekao poništeni ugovor o radu na određeno vrijeme do toga datuma i to zato jer tužitelj nije pobijao novi ugovor o radu na određeno vrijeme, koji su stranke zaključile 10. ožujka 1999. godine, a za razdoblje do 16. veljače do 31. ožujka 1999. godine.

Tužiteljev propust traženja sudske zaštite prava u odnosu na ugovor o radu na određeno vrijeme od 16. veljače do 31. ožujka 1999. godine, ima za posljedicu da se više ne može ispitivati zakonitost toga ugovora, tako da trajanje radnog odnosa po tom ugovoru ne može predstavljati nastavak prethodnog ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Zato ne postoji ni obveza tuženika sklopiti s tužiteljem ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Ne stoji revizijski navod da tužitelj nije trebao "na svaki novi ugovor koji mu je ponudio tuženik ponovno ići s prigovorom i novom tužbom sudu" i da novi Zakon o radu za razliku od starog zahtjev za zaštitu prava čak niti ne predviđa kao nužnu pretpostavku za traženje zaštite putem suda.

Odredbom čl. 126. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95) propisao je da se prije sudske zaštite treba tražiti ista kod poslodavca, osim ako se zahtjeva naknada štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa (čl. 126. st. 4. Zakona o radu).

Tužitelj je trebao, dakle, pobijati ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 16. veljače do 31. ožujka 1999. godine, a to nije učinio, niti kod poslodavca niti pred sudom (u ovoj parnici ne pobija taj ugovor o radu na neodređeno vrijeme). Konačnošću tog ugovora stranke su zaključile valjani ugovor o radu na određeno vrijeme zbog čega - kako je navedeno - tužitelj od 16. veljače 1999. godine pa dalje, ne može tražiti da se s njim zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Pravilno su, dakle, primijenili materijalno pravo sudovi nižeg stupnja kada su odbili dio tužbenog zahtjeva tužitelja, a kako nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. u vezi čl. 386. Zakona o parničnom postupku), trebalo je reviziju odbiti kao neosnovanu i presuditi po čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 7. veljače 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.