II Kž-495/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-495/1999-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Katice Jelić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama opt. I. B., M. G., braniteljice opt. Z. B. i njegovih roditelja, podnijetim protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 13. srpnja 1999., br. Kv-110/99 (K-8/99), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podnesene optužnice, u sjednici održanoj 7. rujna 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. I.B. i M.G., te braniteljice i roditelja N. i V.B. od opt. Z.B. kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Dubrovniku, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt. I.B., po st. 1. čl. 102. ZKP/97 i opt. M.G. i Z.B. po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, a u tijeku postupka nakon što je državni odvjetnik podnio optužnicu protiv njih zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno su podnijeli žalbe opt. I.B. i M.G., te braniteljica opt. Z.B. i njegovi roditelji N. i V.B., s prijedlozima da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv svih optuženika ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu opt. B.1 da nema zakonskog osnova produljavati pritvor protiv njega po st. 1. čl. 102. ZKP/97 jer da kazneno djelo za koje je optužen nije najteže i najpogibeljnije kazneno djelo.

Suprotno tome, iz spisa suda prvog stupnja (list spisa, br. 393) proizlazi da se protiv opt. I.B. provodi ovaj kazneni postupak na temelju optužnice državnog odvjetnika zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje djelo je zakonom propisana alternativno kaznena sankcija dugotrajnog zatvora, u kojem slučaju je obvezna primjena mjere pritvora protiv njega po čl. 102. st. 1. ZKP/97, a iz spisa (za sada) ne proizlaze okolnosti (primjerice da je u vrijeme za koje je osnovano sumnjiv da je počinio djelo bio mlađi punoljetnik), temeljem kojih zakon (unaprijed) propisuje mogućnost izricanja mu blaže kazne, sukladno drugoj rečenici st. 1. čl. 102. ZKP/97, pa se ne radi o tome u ovom slučaju kako to neosnovano njegova žalba ukazuje. Slijedom toga je, u ovom slučaju, obvezna primjena mjere pritvora protiv njega po odredbi čl. 102. st. 1. ZKP/97, te je pobijanim rješenjem pravilno produljen pritvor protiv njega po toj pritvorskoj osnovi.

Odredbu čl. 102. st. 1. ZKP/97 treba razumjeti tako da za kazneno djelo za koje je zakonom alternativno propisana kazna dugotrajnog zatvora, ima se samim time, sukladno odredbi čl. 53. st. 2. KZ, smatrati najtežim i najpogibeljnijim oblikom kaznenog djela, neovisno od toga koja je prvenstveno zakonom propisana kaznena sankcija za to djelo, te su stoga neosnovani svi oni prigovori žalbe opt. I.B. u tom smislu kada ističe svoje mišljenje što se ima smatrati najtežim i najpogibeljnijim kaznenim djelom.

Nisu u pravu opt. G. i braniteljica opt. Z.B. i njegovi roditelji da ne postoje zakonski osnovi za produljavanje mjere pritvora protiv opt. G. i B.2 po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, jer nisu utvrđene osobite okolnosti koje upućuju na opravdanu bojazan da će oni, ako bi boravili na slobodi, ponovno počiniti istovrsna ili slična kaznena djela.

Suprotno tome, već je ranijim rješenjima ovog suda u odnosu na njih (list spisa, br. 326, 345 i 376) ukazano, a to se čini i ovaj put, optužnicom državnog odvjetnika (list spisa, br. 392) opt. G. se tereti da je u stjecaju počinio dva kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ i to da je prvim djelom drugom prodao skoro 1 kg opojne droge marihuane, a drugim djelom drugom prodao 12 gr opojne droge heroin, a sve to u vremenskom razmaku od tri mjeseca, a opt. B.2 se tereti da je također u stjecaju počinio kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ i čl. 173. st. 3. KZ tako što je u kraćem razdoblju (srpanj-kolovoz 1998. godine) u tri navrata vršio preprodaju opojne droge marihuana u količini od 730 gr. Takvo njihovo ponavljanje kriminalne djelatnosti i količina droge upućuju na njihovu

ću, a to su onda, protivno

iznimnu upornost i iskazanu volju za takvom kriminalnom djelatnoš

žalbama, doista osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će isti, ako bi boravili na slobodi, ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo (neovisno od toga što nisu do sada pravomoćno osuđivani za ovu vrst kaznenih djela), čime su ostvareni zakonski osnovi za primjenu mjere pritvora protiv njih po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, te je sud prvog stupnja pravilno pobijanim rješenjem produljio mjeru pritvora protiv njih po toj pritvorskoj osnovi. Ni ostale činjenice iz navoda žalbe opt. G. (da je 90%-tni ratni vojni invalid i da je smanjeno ubrojiva osoba) nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, u odnosu na njega, jer te okolnosti nisu od značaja na odluku o pritvoru i može ih utvrđivati samo raspravno vijeće suda prvog stupnja, te, sukladno odredbi čl. 56. st. 2. KZ, eventualno ih cijeniti prigodom izbora vrste i visine kazne opt. G. (razumije se uz uvjet ako će on biti proglašen krivim i kažnjen).

Slijedom istaknutog je i trebalo o žalbama, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. rujna 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Milan Gudelj v.r.