Revr-1789/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1789/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Branka Medančića, člana vijeća, i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice L. J. iz R., zastupane po punomoćnici A. Z., odvjetnici u R., protiv tužene S. E. K. R., R., zastupane po punomoćniku Ž. H., odvjetniku u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, posl. br. Gž-2978/09 od 12. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, posl. br. P-578/08 od 13. svibnja 2009., u sjednici održanoj 18. lipnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužene se prihvaća i ukida se presuda Županijskog suda u Puli - Pola, posl. br. Gž-2978/09 od 12. travnja 2010. i predmet se vraća istome sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu tužene od 26. veljače 2008., te da radni odnos tužiteljici kod tužene nije prestao, pa je tuženoj naloženo da

. II. izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici na ime tužiteljicu vrati na posao. Pod toč

parničnog troška isplati iznos 5.070,00 kn. Pod toč. III. izreke odbijena je u cijelosti tužena sa zahtjevom za naknadu parničnog postupka u iznosu 4.611,60 kn, a tužiteljica prema tuženoj za iznos 1.990,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (st. 1. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu (st. 2. i 3. izreke).

Protiv presude drugostupanjskog suda (st. 1. i 2. izreke) reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da su paušalni i netočni navodi drugostupanjskog suda kojim utvrđuje da je tužena prije 18. veljače 2008. saznala za osobito teške povrede koje je počinila tužiteljica. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati istome sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška postupka.

Tužiteljica u odgovoru na reviziju tužene, pobija navode revizije i predlaže da se odbije kao neosnovana te da joj se naknadi trošak odgovora na reviziju.

Revizija tužene je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP.

Predmet spora je zakonitost odluke tužene o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 26. veljače 2008.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila radnik tužene zaposlena na radnom mjestu administratora, ali da je obavljala i poslove tajnice za obrazovanje odraslih, time da isti poslovi nisu bili naznačeni u ugovoru o radu od 17. ožujka 1996.,

- da je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu 26. veljače 2008.,

- da je 22. veljače 2008. tužiteljica upozorena od ravnatelja da je na print listama davala netočne podatke (tako da je za sebe umjesto radnog mjesta administratora - SSS, navela radno mjesto tajnice - VŠS, zbog čega joj je od lipnja 2003. isplaćivana veća plaća - 888,46 kn mjesečno),

- da je interna komisija tužene utvrdila da je tužiteljici za listopad, studeni i prosinac 2007. isplaćivana plaća po većem koeficijentu za višu stručnu spremu, za poslove tajnice

- da je inspekcija Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa 17. travnja 2008. utvrdila da je ravnatelj bio upoznat sa podacima na print listama kojima se tužiteljici isplaćivala veća plaća od lipnja 2003.,

- da je ista inspekcija Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa pregledom obavljenim prije 2008. utvrdilo niz nepravilnosti glede isplate plaća po većem koeficijentu za M. L., K. Š. i O. I. sve na temelju odobrenja i potpisa print lista po ravnatelju R. M..

Tužba u ovoj pravnoj stvari ponesena je 14. ožujka 2008..

Drugostupanjski sud smatra da je tužena već 2003. saznala da je tužiteljici isplaćivana veća plaća, jer je ravnatelj potpisivao sve platne liste kao i sve promjene koje su od značaja za platne liste (koeficijent, stručnu spremu i dr.). Nadalje, sud smatra da je tužena za navedene radnje tužiteljice saznala i iz djelomičnog rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa od 17. studenoga 2006. koje rješenje je ravnatelj i potpisao.

Stoga drugostupanjski sud zaključuje da je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužena donijela protekom roka 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz jer je za iste saznala prije 2008., pa da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužena otkaz ugovora o radu tužiteljici dala u roku od 15 dana od saznanja za počinjene navedene osobito teške povrede radne obveze.

Prema odredbi čl. 114. st. 2. prije 107. st. 2. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje: ZR) ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Iz spisa predmeta proizlazi da se tužiteljica u print listama označavala kao tajnica škole i ako je radni odnos (1992.) zasnovala na poslovima administratora tužene, te da se umjesto srednje stručne spreme iskazivala sa višom stručnom spremom na temelju čega da joj je veća plaća isplaćivana od lipnja 2003., time da je platne odnosno print liste sa svim promjenama ravnatelj potpisivao, svakog mjeseca kada je i bio u mogućnosti upoznati se s nepravilnostima u radu tužiteljice.

Radi se o istovrsnim povredama iz radnog odnosa (unošenju podataka na print – platnim listama, unošenju većeg koeficijenta i visine plaće, te daljnjih promjena i nepravilnosti) koje su se ponavljale uzastopno.

Zbog toga, rok iz čl. 114. st. 2. ZR i čl. 107. st. 2. ZR teče od saznanja za zadnju istovrsnu povredu radne obveze (kao u Revr-114/03, Revr 977/11 i Rev 2935/00), a što je od značaja za pravilnu ocjenu pravovremenosti danog izvanrednog otkaza.

Kako je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio ocijeniti značaj ovih okolnosti, za sada, nije moguće ocijeniti pravilnost primjene materijalnog prava. Zbog toga je trebalo prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku postupka drugostupanjski sud će raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu zakonitu odluku.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo drugostupanjsku presudu, odlučio je da o troškovima revizijskog postupka isti sud odluči u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 18. lipnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.