Gzp-517/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 517/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice G. A. iz Z., koju zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 30. ožujka 2009., dana 12. studenog 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-2990/08 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici G. A., u iznosu 6.000,00 (šesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 30. ožujka 2009. podnijela, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn- 1003/02, koji se radi odlučivanja o podnesenoj žalbi vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Gžn-2990/08.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1003/02, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2009. te službene provjere u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.):

- postupak je pokrenut 7. veljače 2002. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom tužiteljice G. A., protiv tuženika A. o. d.d., radi naknade imovinske štete,

- ročište 9. svibnja 2002., je odgođeno zbog nepristupanja tužiteljice, a koja je bila pozvana radi davanja izjave o imovnom stanju,

- na ročištu 6. rujna 2002. tužiteljica je dala izjavu o imovnom stanju, tuženik je iznio odgovor na tužbu,

- na ročištu 20. siječnja 2003. izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, te je određeno da će se slijedeće ročište održati 3. lipnja 2003., a na kojem će se izvesti dokaz saslušanjem svjedoka J. B., S. B. i V. K.,

- ročište 3. lipnja 2003. zbog nepristupanja predloženih svjedoka, odgođeno je za 11. studenog 2003., određeno je da će se ponovno pismeno pozvati predloženi svjedoci te da će se pribaviti spis Prekršajnog suda u Zagrebu, što je dopisom od 3. lipnja 2003. i zatraženo, a čemu je udovoljeno dostavom Prekršajnog spisa 7. srpnja 2003.,

- na ročištu 11. studenog 2003. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka V. K., S. L. i J. B. te je određeno da će se na slijedeće ročište pozvati svjedoci S. B. i J. B. M.,

- podnescima od 27. svibnja 2004., 4. lipnja 2004.., 17. lipnja 2004., 1. srpnja 2004., 12. srpnja 2004.,29. srpnja 2004., te od 13. rujna 2004. tužitelj požuruje zakazivanje ročišta,

- na ročištu 18. siječnja 2005. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka S. B. i J. B. M., određeno je izvođenje dokaza prometnim vještačenjem, imenovan je vještak ing. S., te je pozvan tužitelj na uplatu predujma u roku 30 dana,

- uz podnesak od 28. siječnja 2005. tužitelj je dostavio dokaz o uplati predujma,

- rješenjem posl. br. Pn-1003/02 od 11. veljače 2005. određeno je provođenje dokaza prometnim vještačenjem te je određen zadatak vještaka,

- 3. svibnja 2005. u spis je zaprimljen nalaz i mišljenje prometnog vještaka, koji je dostavljen strankama na očitovanje 19. svibnja 2005.,

- tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 30. svibnja 2005. ,a tuženik podneskom od 8. studenog 2006.,

- na ročištu 8. veljače 2007. stranke su ostale kod dosadašnjih navoda te je slijedeće ročište određeno 27. veljače 2007.,

- rješenjem od 8. veljače 2007. pozvan je tuženik izvijestiti sud o daljnjim dokaznim prijedlozima, a podneskom od 12. veljače 2007. tuženik je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan,

- ročište 27. veljače 2007. odgođeno je zbog službene spriječenosti suca, a podneskom od 28. veljače 2007. tuženik je naveo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga,

- rješenjem od 20. srpnja 2007. ponovno je pozvan tuženik da u roku od 8 dana obavijesti sud da li ima daljnjih dokaznih prijedloga te da se očituje da li osporava odgovornost, a ukoliko istu osporava kakve dokazne prijedloge predlaže u tom smislu,

- podneskom od 4. rujna 2007. tužitelj je predlagao zakazivanje glavne rasprave, a podneskom od 13. rujna 2007. tuženik se očitovao da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

- podneskom od 5. listopada 2007. tužitelj je ponovno predložio da sud zakaže glavnu raspravu te da pribavi spis Prekršajnog suda u Zagrebu,

- rješenjem od 22. listopada 2007. stranke su pozvane da u roku od 15 dana dostave daljnje dokazne prijedloge,

- podneskom od 29. listopada 2007. tužiteljica je predložila da sud zaključi glavnu raspravu te da odluku donese temeljem stanja spisa,

- na ročištu 18. ožujka 2008. zaključena je glavna rasprava te je na ročištu 2. travnja 2008., objavljena presuda posl. br. Pn-1003/02,

- protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu 7. srpnja 2008. dok je tužiteljica žalbu podnijela 23. lipnja 2008.,

- povodom žalbe tuženika spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu (19. rujna 2008.) te se i dalje vodi pod posl. br. Gžn-2990/08.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njenog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, obzirom da je postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe (7. veljače 2002.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (12. studenog 2009.), što ukupno iznosi sedam godina, devet mjeseci i pet dana.

U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da je prvostupanjski sud održavao ročišta, saslušavao svjedoke i tužiteljicu, prikupljao podatke, proveo vještačenje te poduzimao druge relevantne radnje koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, međutim, dopustio je dva razdoblja neopravdane neaktivnosti. I to između ročišta održanog 11. studenog 2003. i slijedećeg održanog 18. siječnja 2005. protekla je jedna godina i dva mjeseca, s tim da je tužiteljica u tom razdoblju podnijela više podnesaka kojim požuruje zakazivanje ročišta. Nadalje, nakon što je 3. svibnja 2005. zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka slijedeće ročište održano je 8. veljače 2007. dakle po proteku jedne godine i devet mjeseci.

Niti u periodima kada je sud provodio ročišta i poduzimao druge procesne aktivnosti nije se u potpunosti povodio načelom ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07. i 84/08., dalje: ZPP) kada je dopustio da se prvostupanjski postupak vodi dulje od šest godina.

Zaključak je ovog suda da je predmetni parnični postupak donekle činjenično složen, obzirom da je tijekom postupka provedeno prometno vještačenje te saslušan veći broj svjedoka za koje izvođenje je potreban veći utrošak vremena.

Predlagateljica, kao tužiteljica, svojim procesnim držanjem u parnici u manjoj je mjeri doprinijela duljini trajanja sudskog postupka. Naime, ročište 9. svibnja 2002. odgođeno je zbog izostanka tužiteljice koja je bila pozvana radi davanja izjave o imovnom stanju. Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka (sedam godina, devet mjeseci i pet dana), unatoč doprinosa predlagateljice te složenosti postupka, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 6.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. studenog 2009.

S U D A C

Željko Glušić, v.r.