Rev-545/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 545/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice D. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnica iz Z., protiv tuženika-protutužitelja M. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja i tužitelja- protutuženika M. B. iz Z., protiv tuženice-protutužiteljice D. M. iz Z. i I. M. iz Z., koga zastupa odvjetnica D. V., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja M. B. iz Z., protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž 4502/04 od 28. veljače 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P 3810/00 od 23. rujna 2003., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2008.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž 4502/04 od 28. veljače 2006. odbijena je između ostalog, a što je predmet ovog revizijskog postupka, žalba tuženika- protutužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., III. i V. izreke.

Tom je prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P 3810/00 od 23. rujna 2003. pod toč. I. izreke tuženik-protutužitelj M. B. utvrđen suvlasnikom poslovnog prostora – lokala, pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude, u 1/6 dijela, dok je odbijen s protutužbenim zahtjevom da se u njegovo suvlasništvo utvrdi preko 1/6 dijela (toč. III. izreke prvostupanjske presude), a odbijen je i s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je tužena D. M. isplaćena za života pok. N. B. u svom nasljednom dijelu, pa da joj po tom osnovu iz ostavine imovine pok. N. B. ne pripada ništa.

Protiv citirane drugostupanjske presude kojom je u navedenom pobijanom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda reviziju je izjavio tuženi-protutužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju, a nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o reviziji.

Revizija tuženika-protutužitelja nije osnovana.

Tuženik-protutužitelj zahtijevao je između ostalog, a što je predmet odlučivanja u ovoj fazi revizijskog postupka, utvrđenje suvlasništva na poslovnom prostoru – lokalu u objektu Z- 45-8/4 u naselju D. C. u ½ dijela, te utvrđenje da je tužena D. M. isplaćena za života pok. N. B. od N. B. i od tužitelja u svom nasljednom dijelu, pa joj po tom osnovu iz ostavinske imovine pok. N. B. ne pripada ništa.

Glede poslovnog prostora, suvlasništvo M. B. utvrđeno je u 1/6 dijela, dok je s ostalim dijelom tužbenog zahtjeva, tj. preko 1/6 do 1/2 dijela tog poslovnog prostora odbijen. Drugostupanjski je sud pri tome u cijelosti prihvatio iscrpno obrazložene razloge prvostupanjskog suda koji, temeljem ocjene svih provedenih dokaza, polazi od utvrđenja o načinu stjecanja predmetnog poslovnog prostora (u kupoprodajnom ugovoru kao kupci naznačeni su N. B., D. M. i I. M.) te daljnjih utvrđenja da suvlasnički dio N. B. (2/6 dijela) u stvari predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova N. B. i M. B. i to na jednake dijelove (čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima, "Narodne novine" broj 51/89, pročišćeni tekst 39/00), pa sukladno tome utvrđuje i zaključuje, da suvlasnički dio M. B. iznosi 1/6 dijela, kako je i utvrđeno njegovo suvlasništvo.

Što se tiče daljnjeg zahtjeva na utvrđenje da je D. M. podmirena u svom nasljednom dijelu iza pok. N. B., svoje majke, i da joj iz ostavine ne pripada ništa, prvostupanjski i drugostupanjski sud suglasno polaze od utvrđenja i zaključka da različiti oblici pomaganja od strane roditelja (prilikom kupnje stana i kupnje i opremanja lokala) nisu prelazila te okvire, odnosno radilo se isključivo na namjeri pomaganja, a ne o isplati iz njenog dijela u ostavini iza sada pok. majke N. B..

O svim navedenim okolnostima prvostupanjska presuda sadrži zaista iscrpno obrazložene razloge i ocjenu provedenih dokaza, što u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa se stoga ne mogu prihvatiti kao osnovani revizijski navodi tuženika-protutužitelja kojima na općenit način, ne konkretizirajući svoje tvrdnje o bitnim povredama odredaba parničnog postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude.

Stoga nisu osnovani prigovori zbog kojih je revizija izjavljena (čl. 385. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01 – dalje: ZPP), niti postoje razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), pa je reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 13. svibnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.