II Kž-548/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 548/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika E. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 16. kolovoza 2010., broj K-31/10 (Kv-188/10) o produljenju pritvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. kolovoza 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba optuženog E. Š. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog E. Š. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP) produljen je pritvor protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik osobno i putem branitelja S. B., odvjetnika iz Z. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje te podredno predlaže ukidanje pritvora protiv optuženika.

Žalba nije osnovana.

II Kž 548/10-3

Protivno žalbenim navodima i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženog E. Š. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Pobijajući ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, optuženik osporava egzistentnost pritvorske mjere iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a tvrdnjom da u ovoj fazi postupka, nakon što je ukinuta prvostupanjska presuda rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. lipnja 2010., broj I Kž-3/10, ne postoje posebno teške okolnosti terećenog kaznenog djela kao razlozi za primjenu pritvorske mjere.

Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama, optuženiku se pravomoćnom optužnicom, u činjeničnom opisu stavlja na teret počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 3. KZ. Činjenična utvrđenja pravomoćne optužnice potvrđuju za sada relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret na način opisan u optužnici, čime je, protivno žalbenim navodima, ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP.

Konkretne okolnosti pod kojima je terećeno kazneno djelo teškog ubojstva počinjeno a poglavito činjenica da je optuženik osnovano sumnjiv da je nakon usmrćenja oštećenika ,u namjeri prikrivanja opisanog kaznenog djela, otvorenim plamenom izazvao požar u unutarnjem dijelu automobila koji se proširio po cijelom automobilu zahvativši i tijelo oštećenika koje je gotovo u cijelosti karbonizirano i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na postojanje posebno teških okolnosti djela koje opravdavaju daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Neosnovano žalitelj tvrdi da je u predmetnom kaznenom postupku za odlučivanje o daljnjoj primjeni mjere pritvora nadležno vijeće za mladež sugerirajući time bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 398. st. 4. ZKP. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, povodom žalbenih navoda ispitao je pobijano rješenje iz osnova tih navoda, ali i po službenoj dužnosti u granicama kako to propisuje čl. 398. st. 4. ZKP. Utvrđeno je, da je u konkretnoj situaciji rješenje donio stvarno nadležni sud u propisno sastavljenom vijeću. Naime, u konkretnoj situaciji za odlučivanje o daljnjoj primjeni mjere pritvora nadležan je sud po općim propisima budući prema odredbi čl. 35. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine", broj 111/97, 27/98 – ispravak i 12/02) nadležnost vijeća za mladež prestaje s navršene 23 godine počiniteljeva života. Utvrđeno je također da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon niti postoje povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Žalitelj također ističe da je trajanjem pritvora od dvije godine i sedam mjeseci ugroženo načelo razmjernosti. Međutim, usprkos trajanju pritvora od 30. siječnja 2008., nije ugroženo načelo razmjernosti, budući da se optuženik u ovom postupku tereti za kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 3 KZ-a za koje je zapriječena kazna dugotrajnog zatvora,pa do sada ,s obzirom na konkretnu težinu terećenog kaznenog djela te kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja pritvora, trajanjem pritvora nije ugroženo načelo razmjernosti propisano u odredbi čl. 101. st. 3. ZKP-a.

II Kž 548/10-3

Budući da optuženikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.