Rev-2293/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2293/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Općinski sekretarijat za unutrašnje poslove Općine Metković, kojeg zastupa punomoćnik Javni pravobranilac Općine Metković Č. M., diplomirani pravnik, protiv tuženika M. T. iz Z., općina Makarska, kojeg zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik iz S., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 15. rujna 1989. poslovni broj Gž-2319/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 24. svibnja 1989. poslovni broj P-117/89, u sjednici održanoj dana 23. listopada 1991. godine

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presude Okružnog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2319/89 od 15. rujna 1989. godine i Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-117/89 od 24. svibnja 1989. godine i predmet se vraća istom vijeću prvostepenog suda na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i tuženiku, te članovima njegovog porodičnog domaćinstva otkazan je ugovor o korištenju stana, pa je tuženiku naloženo da u roku od 15 dana oslobodi stan, te da ključ od stana preda tužitelju.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrdjena je prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da revizijski sud ukine pobijanu i prvostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, time da se nova glavna rasprava održi pred drugim vijećem.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija je osnovana.

Tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Prvostepena presuda o tom prigovoru uopće nema razloga. Drugostepena presuda ovaj prigovor otklanja navodom da iz rezultata postupka proizlazi da je upravo tužitelj kao davalac stana na korištenje, dodijelio tuženiku kao svom radniku predmetni stan.

Tuženik i u reviziji ponavlja isti prigovor, navodeći da Sekretarijat za unutrašnje poslove nije pravna osoba, pa da prema tome nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

Kao što je već rečeno prvostepeni sud o tom prigovoru opće nema razloga, a razlozi drugostepene presude nisu jasni, jer upiru na neke općenite rezultate postupka, a ne ukazuju na odredjeni dokaz iz kojeg bi se moglo jasno razumjeti da je upravo tužitelj davalac stana na korištenje, te da je prema tome i aktivno legitimiran podnijeti tužbu za otkaz stanarskog prava u smislu čl. 99. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85 i 42/86).

Takovim postupanjem sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1 3 . Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP). Prema čl. 394. st.

1. ZPP pobijanu i prvostepenu presudu valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu da se raspravi navedena okolnost. Dosadašnji tok postupka ne opravdava prijedlog revidenta da predmet bude vraćen drugom vijeću istog suda, pa je zato odredjeno da o predmetu sudi isto vijeće prvostepenog suda.

U postupku pred prvostepenim sudom pogrešno je primijenjena i odredba čl. 8. ZPP. Tuženik osnovano ukazuje da prvostepeni sud nepotpuno navodi sadržaj iskaza svjedoka. Takovim postupanjem taj sud čini daljnju bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječje izmedju onoga što se u razlozima prvostepene presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

Prema čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud pogrešno primjenjuje navedeni propis kada u razlozima pobijane presude nepotpuno navodi iskaze svjedoka. Prema pravilnoj primjeni odredbe čl. 8. ZPP, sud bi trebao u razlozima presude ocijeniti iskaze svjedoka, imajući u vidu i ostale dokaze, te na osnovi rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. U tom smislu, kad je riječ o iskazima svjedoka, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost iskaza svjedoka u vezi s ostalim izvedenim dokazima, a zatim odlučiti o tužbenom zahtjevu. U nastavku postupka prvostepeni sud će ocijeniti dokaze na navedeni način.

U Zagrebu, 23. listopada 1991. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.