I Kž-609/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-609/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu prema mlt. M. H. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. ožujka 1996. godine, br. Km-44/95., u sjednici održanoj dana 5. prosinca 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba mlt. H.M.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH prema mlt. H.M. je izrečena odgojna mjera upućivanja u dom za preodgoj iz čl. 19. KZRH, a po čl. 473. ZKP odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv toga rješenja žalbu je podnio mlt. H.M. putem svoje braniteljice J.S.-G., odvjetnice iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, a s prijedlogom da sud osporavano rješenje ukine, te predmet vrati na ponovno raspravljanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom dopisu od 22. kolovoza 1996. godine, br. Ktž-999/96., predložio je da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Sud drugog stupnja je prvostupanjsko rješenje ispitao u dijelu koji se pobija žalbom, ali je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1, 5, 6, 8 do 11. ZKP, je li glavna rasprava protivna odredbama toga zakona održana u odsutnosti maloljetnika i njegove braniteljice i je li na štetu maloljetnika povrijeđen krivični zakon (čl. 355. ZKP), pa je utvrđeno da takve povrede zakona nisu učinjene (čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP).

Neosnovano se tvrdi u žalbi da je povrijeđen krivični zakon, te da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

Sud prvog stupnja je na temelju provedene glavne rasprave i savjesne analize i ocjene svih provedenih dokaza pravilno i potupno utvrdio sve odlučne činjenice, te pravilno primijenio krivični zakon kada je našao da je maloljetnik ostvario krivično djelo ubojstva iz koristoljublja iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH i to na način i pod okolnostima kako to opisano u obrazloženju pobijanog rješenja.

Stoga ne može žalba s uspjehom pobijati utvrđenje i zaključke suda prvog stupnja.

Posebno nemaju opravdanje navodi žalbe da nije nedvojbeno utvrđeno da je maloljetnik počinio krivično djelo sam, a dvojbeno je i to da li ga je uopće on počinio, ako se uzme u obzir da su maloljetnik i svjedok R.K. međusobno posuđivali odjeću, te se nezna točno tko je od njih dvojce nosio odjeću koja predstavlja dokaz da je djelo počinio mlt. H.M.

Odmah valja naglasiti da maloljetnik ne poriče da bi počinio krivično djelo već navodi da nezna da li je to učinio ili ne, a za pretežni dio radnji navodi da je jednostavno izgubio pamćenje, o čemu vještak psihijatrijske struke dr. M.G. pojašnjava, da u konkretnom slučaju nije isključeno potencionalno svjesno simuliranje amnezije, pogotovo s obzirom na okolnosti da maloljetnik navodi da je amnestičan na jedno duže vremensko razdoblje u kojem je obavljao relativno složene radnje, a za koje prema drugim podacima ne nalazi dovoljno uvjerljive razloge koji bi medicinski opravdavali takav obim i težinu amnezije, pa je sud prvog stupnja potpuno opravdano učinio određeni otklon prema tvrdnjama maloljetnika u obrani, da je on jednostavno izgubio pamćenje.

Jednako tako opravdano je sud prvog stupnja poklonio vjeru u iskaz svjedoka R.K. koji je opisao da je u ugostiteljski objekt O. oko 22,00 sata došao maloljetnik koji ga je častio pićem, bilo je to 13. ili 14. studenog 1995. godine, u datum nije potpuno siguran, kod maloljetnika je vidio svežan novčanica pa ga je upitao od kud mu novac, maloljetnik je odgovorio da je ubio jednu ženu Š.J. od koje je uzeo 1.700 kn, tražio je i nekih 200 DEM, ali ih nije pronašao. Maloljetnik je svjedoku dao jednu torbu u kojoj su bile okrvavljene traper hlače i čarape da ih uništi, što on nije učinio, već ih je kasnije predao Policiji.

Svjedok R.K. je bio prijatelj s maloljetnikom pa nema nikakvoga razloga da ga lažno tereti niti da događaj prikazuje onako kao mu maloljetnik nije ispričao, a ni sam maloljetnik u svojoj obrani to ne tvrdi.

Iz iskaza majke maloljetnika proizlazi da je ona oštećenoj bila dužna nekakav novac, jedan dio duga od 200 DEM vratila je oštećenici u listopadu ili početkom studenog 1995. godine, što prema njenim tvrdnjama maloljetniku nije kazala, no maloljetnik je očito znao za vraćanje toga novca kada je nakon ubojstva oštećenice tražio upravo 200 DEM koje nije uspio pronaći, a što je sve ispričao svjedoku K., a koji o tome nije mogao imati nikakavih saznanja da ih nije dobio od maloljetnika.

Nema opravdanja ni navod žalbe maloljetnika da je na vaginalnom brisu oštećene dokazano prisustvo sperme koja ima karakteristike krvne grupe "A" dok maloljetnik ima krvnu grupu "O", što jedino upućuje na to da maloljetnik s oštećenicom nije imao spolni odnos, a što mu se u ovom krivičnom postupku niti ne stavlja na teret. U kući oštećenice, u pepeljari pronađen je opuštak cigarete koju je pušila osoba koja ima krvnu grupu "0", na odjeći oštećene pronađeno je 68 tekstilnih vlakana kojih su ispitana svojstva jednaka onima na hlačama i jakni maloljetnika, a pronađeni su i otisci papilarnih linija, dva otiska, na kuhinjskom elementu iznad desne ladice i lijevo od štednjaka, koji potječu također od maloljetnika.

Maloljetnik u žalbi navodi da tvrdnja o oduzimanju novca od oštećene predstavlja puku spekulaciju, što nije za prihvatiti. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedoka R.K. utvrdio da je maloljetnik od oštećene oduzeo 1.700,00 kn, te da je tražio i 200 DEM koje nije našao, što ne predstavlja nikakvu spekulaciju već dokaz da je krivično djelo ubojstva izvršeno iz koristoljublja kako je to ispravno utvrdio i opširno obrazložio sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, na što se žalitelj upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavaljanja.

Za sva utvrđenja i zaključke sud prvog stupnja je dao logične i prihvatljive razloge koji u cjelini uvažava i ovaj sud drugog stupnja. Potpuno opravdano je sud prvog stupnja poklonio vjeru u iskaz svjedoka R.K., te na temelju njegovoga iskaza, materijalnih tragova pronađenih na mjestu događaja, iskaza majke maloljetnika, te iskaza ostalih svjedoka zaključio da je maloljetnik počinio krivično djelo iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH.

Kako je s obzirom na izloženo činjenično stanje pravilno utvrđeno, te kako je pravilno primijenjen i krivični zakon, nema potrebe da se na novoj glavnoj raspravi preocjenjuju utvrđene činjenice.

Ovaj Vrhovni sud smatra da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o odgojnoj mjeri vodio dovoljno računa o svim okolnostima od kojih zavisi izbor odgojne mjere.

Uzimajući u obzir sve okolnosti iz čl. 11. KZRH, a posebno dob maloljetnika, zatim njegova psihička svojstva i osobine ličnosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, zatim dosadašnji odgoj i prilike u kojima je živio, a posebno kad se imaju u vidu mišljenja i prijedlozi Centra za socijalni rad K., vještaka neuropsihijatra dr. M.G. i defektologa mr. M.G., tada je sud prvog stupnja opravdano zaključio da će se kod maloljetnika svrha odgojnih mjera iz čl. 69. OKZRH postići upućivanjem maloljetnika u ustanovu zatvorenog tipa, odnosno upućivanjem u dom za preodgoj, koji svojom organizacijom i sadržajem rada omogućava trajno i pojačano djelovanje posebnih odgajatelja i u kojem postoji mogućnost obrazovanja za maloljetnika, te liječničko praćenja i kontrola.

Iz svih iznesenih razloga trebalo je o podnesenoj žalbi odlučiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. prosinca 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.