I Kž-677/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 677/07-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Dragana Poljaka, Miroslava Šovanja, Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ i dr., odlučujući o žalbi opt. A. J. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 27. travnja 2007., broj K-1/07, u sjednici održanoj dana 25. rujna 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Žalba opt. A. J. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženike A. J. i D. M. da su počinili kaznena djela zlouporabe opojnih droga, i to opt. A. J. iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, opisano pod toč. 1. izreke te presude i iz čl. 173. st. 1. KZ, opisano pod toč. 2. izreke, a opt. D. M. iz čl. 173. st. 1. KZ, opisano pod toč. 3. izreke i iz čl. 173. st. 6. KZ, opisanom pod toč. 4. izreke, pa je za ta djela, opt. A. J., prethodno mu utvrdivši pojedinačne kazne, uz primjenu propisa o stjecaju kaznenih djela, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jedan mjesec, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 12. listopada 2006., pa nadalje, dok je opt. D. M. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, na temelju istog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 173. st. 6. KZ, na temelju istog propisa uz primjenu čl. 57. st. 4. b. KZ, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a uz daljnju primjenu čl. 60. KZ, ovom je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci, a uz primjenu čl. 67. KZ, opt. D. M. izrečena je uvjetna osuda te je određeno da izrečena jedinstvena kazna zatvora neće morati biti izdržana ako za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

I Kž 677/07-7

Istom tom presudom, na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP, protiv opt. D. M. odbijena je optužba, da bi počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka u odnosu na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žali se opt. A. J., putem braniteljice T. T., odvjetnice iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno preinači na način da mu se izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spisi predmeta su dostavljeni Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a u smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZKP, a vraćeni su s prijedlogom da se žalba opt. A. J. odbije kao neosnovana.

Na zahtjev opt. A. J., u smislu čl. 374. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća ovog suda, izviješten je ovaj optuženik i njegova braniteljica, te je sjednica vijeća održana u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića; o sjednici vijeća uredno je izvještena braniteljica T. T., a koja na sjednicu nije pristupila, dok nazočnost opt. A. J., koji se nalazi u pritvoru, a ima braniteljicu, nije osigurana, jer predsjednik vijeća i vijeće to nisu smatrali svrsishodnim.

Žalba opt. A. J. nije osnovana.

Žalitelj – opt. A. J. nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 367. st. 1. toč. 9. i čl. 367. st. 2. ZKP).

Žalitelj tvrdi da je optužba prekoračena (čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP) time što je, u odnosu na djelo opisano pod toč. 1. izreke pobijane presude, navedeno, da je drogu heroin držao u „R., u prostoru kojeg inače prvooptuženik koristi za stanovanje“, iako je optužen da je on drogu „držao kod sebe“.

Međutim, da bi se radilo o navedenoj apsolutno bitnoj postupovnoj povredi, mora se raditi o činjenici koja predstavlja konstitutivno obilježje nekog kaznenog djela; u konkretnom slučaju se o tome ne radi; radi se naime, o činjenici koja predmetno kazneno djelo samo pobliže određuje, ali ga ne konstituira.

Nije u pravu žalitelj – opt. A. J. ni kada tvrdi da se pobijana presuda, u odnosu na djelo opisano pod toč. I. izreke temelji na nezakonitom dokazu (čl. 367. st. 2. ZKP).

Ovaj žalbeni prigovor opt. A. J. temelji na tvrdnji, da je opt. D. M., koji ga je teretio svojim iskazom datim pred redarstvenim vlastima u nazočnosti branitelja, tijekom boravka u policiji u dva navrata pružena hitna medicinska pomoć iz razloga što se ovaj žalio na apstinencijsku krizu; da mu je prilikom prve intervencije liječnica dala injekciju "Normabela", a tijekom druge intervencije da je primio injekciju "Lumidola".

I Kž 677/07-7

Iz iskaza svjedokinje J. J.-K., liječnice ustanove za Hitnu medicinsku pomoć u R., proizlazi da je nakon pregleda opt. D. M. u zgradi policijske postaje utvrdila da nije u apstinencijskoj krizi, da mu je dala 100 ml lijeka „Lumidol“ radi ublažavanja evenutalne pojave apstinencijske krize dok iz iskaza svjedokinje S. K., također liječnice u navedenoj medicinskoj ustanovi, proizlazi da je bila na liječničkoj intervenciji u zgradi policijske postaje radi pružanja pomoći opt. D. M., da joj je ovaj djelovao kao osoba koja nema poteškoća niti simptoma koji bi ukazivali da je u apstinencijskoj krizi, da je bio „malo uznemiren“, pa mu je zbog toga dala jednu injekciju „Normabela“ od 10 ml.

Iz ovako utvrđenih činjenica, protivno žalbenim navodima opt. A. J., nije moguće izvesti zaključak da su prema opt. D. M. primijenjena „druga slična sredstva“ da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja (čl. 225. st. 8. ZKP).

Nije osnovan prigovor opt. A. J. da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Ovaj svoj žalbeni prigovor opt. A. J. temelji na tvrdnji da predmetnu opojnu drogu – 10,63 grama heroina nije držao u cilju daljnje prodaje nego za vlastite potrebe.

Naime, suprotno žalbenim navodima opt. A. J., na temelju utvrđenih činjenica, da se radilo o opojnoj drogi – heroin u većoj količini (od 10,63 grama), da je heroin bio pakiran u pet PVC vrećica „Suza“, da je kod opt. A. J. pronađena digitalna vaga i da je ovaj opojnu drogu, heroin, u četiri navrata prodao opt. D. M., pravilna je ocjena prvostupanjskog suda, da je ovaj (opt. A. J.) predmetnu opojnu drogu (10,63 grama heroina) držao radi prodaje.

Ovdje se naime, ne radi o običnom zbroju činjenica – indicija, nego o tzv. sustavu činjenica – indicija koje su tako međusobno povezane da isključuju svaku drugu mogućnost osim one da je opt. A. J. predmetni heroin držao radi prodaje.

Nije, naime, uvjerljivo ono što je opt. A. J. iznio u svojoj obrani, a što ponavlja u žalbi, da je predmetni heroin držao isključivo za svoje potrebe, a ne i za prodaju, s obzirom da konzumira opojnu drogu, heroin. Upravo zbog nesporne činjenice, da žalitelj – opt. A. J. konzumira opojnu drogu – heroin, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je predmetni heroin držao ne samo za prodaju, nego i za svoje potrebe.

Iako opt. A. J. u svojoj žalbi navodi da se žali i zbog nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, iz njegove žalbe nije vidljivo koju to odlučnu činjenicu prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao. Naime, o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju radi se onda kada sud neku odlučnu činjenicu nije ni utvrđivao – ni pozitivno (da postoji), ni negativno (da ne postoji).

Usvajajući, prema tome, razloge na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, ovaj sud je našao, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke u ovom kaznenom predmetu, te se stoga žalba opt. A. J. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje kao neosnovana.

Primjenom kaznenog zakona na utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja proglasio je krivim opt. A. J. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, opisanog pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude, i iz čl. 173. st. 1. KZ, opisano pod toč. 2. izreke, pri tome, u odnosu

I Kž 677/07-7

na kazneno djelo opisano pod toč. 1. izreke, povrijedivši kazneni zakon u korist opt. A. J.; koju povredu ovaj drugostupanjski sud, zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika, nije bio ovlašten otkloniti.

Naime, u vrijeme počinjenja (od 8. do 12. listopada 2006.) navedenog kaznenog djela na snazi je bio Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 71/2006., koji je stupio na snagu 1. listopada 2006.), a koji u čl. 41. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, propisuje težu kaznu od one koja je bila propisana čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine", broj 129/00); kaznu zatvora u trajanju od najmanje tri godine (a najviše u trajanju od 15 godina – opći maksimum kazne zatvora); čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ bila je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do 12 godina.

Nije u pravu opt. A. J. kada se žali zbog odluke o kazni.

Naime, žalitelj – opt. A. J. u žalbi navodi da mu je kao olakotno trebalo cijeniti to da je bio sudionik Domovinskog rata, a da njegova dosadašnja osuđivanost nema ono značenje koje joj je pridao prvostupanjski sud.

Kod odluke o kazni sud prvog stupnja opt. A. J. kao otegotnu okolnost je našao njegovu dosadašnju osuđivanost, za istovrsno kazneno djelo, dok olakotne okolnosti nisu utvrđene.

Suprotno žalbenim navodima opt. A. J., naprijed navedene okolnosti, pa i njegova sudioništvo u Domovinskom ratu, vrednovane su na ispravan način, zbog čega su mu pravilno utvrđene pojedinačne kazne za kaznena djela za koja je proglašen krivim pobijanom presudom, kao što mu je potom, primjenom propisa o stjecaju kaznenih djela, pravilno izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i jedan mjesec, jer će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda jedino tako pojedinačno utvrđenim kaznama zatvora, te izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u navedenom trajanju ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ, a u okviru opće svrhe izricanja kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ.

Nije osnovana žalba opt. A. J. zbog oduzimanja imovinske koristi. Ovo zbog toga što je sud prvog stupnja pravilno i zakonito od opt. A. J. oduzeo imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom (čl. 82. KZ).

Ispitivanjem prvostupanjske presude, u smislu čl. 382. ZKP, ovaj sud je našao, da je sud prvog stupnja pravilno i zakonito opt. A. J. izrekao sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta (čl. 173. st. 7. u svezi čl. 80. KZ).

Budući da žalba opt. A. J. nije osnovana, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. rujna 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.