I Kž-178/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 178/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ- a, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 8. prosinca 2003., br. Kmp-3/03., u sjednici održanoj dana 7. veljače 2007., u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. M. Š., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. M. Š. za kazneno djelo zbog kojeg je proglašen krivim, temeljem čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine”, broj 129/00), primjenom čl. 109. st. 1. i čl. 24. Zakona o sudovima za mladež izriče kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 5. rujna 2003. do 8. prosinca 2003.

II. Odbija se u ostalom dijelu žalba opt. M. Š. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim opt. M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne

čl. 109. st. 1. i novine”, broj 129/00.), te mu je temeljem istih zakonskih propisa, primjenom

I Kž 178/04-3

čl. 24. Zakona o sudovima za mladež (u nastavku: ZSM) izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 5. rujna 2003. do 8. prosinca 2003.

Temeljem čl. 76. st. 1. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, koja će se primjenjivati za vrijeme izvršenja kazne zatvora.

Temeljem čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. do 8. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02. – dalje ZKP) optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 5.540,00 kn, te na plaćanje paušalne svote u iznosu od 500,00 kn.

Protiv te presude podnio je optuženik žalbu, putem braniteljice B. J., odvjetnice iz B., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i optuženiku izrekne pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vraćajući spis predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba opt. M. Š. je djelomično osnovana.

Neosnovano se u žalbi optuženika ističe žalbena osnova povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedene glavne rasprave, te kritičke analize i ocjene provedenih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice, te na temelju tih činjenica izveo pravilan zaključak o počinjenju kaznenog djela i krivnji optuženika.

Žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da je on u cilju prodaje kod sebe držao opojnu drogu ecstazy, te da je uslijed toga došlo i do povrede kaznenog zakona. Ističe da je on ovisnik o opojnim drogama, da je veću količinu opojne droge kupovao jer je tako postizao povoljniju cijenu, a da je i psihijatrijski vještak dopustio mogućnost uživanja u količinama kako je on to iznio u svojoj obrani (jedna do dvije tablete dnevno, a vikendom i do četiri tablete) i da je stoga svojim radnjama mogao eventualno ostvariti samo kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a.

Međutim, tu i takvu obranu optuženika već je razmatrao i ispitao prvostupanjski sud i s pravom našao da se ona ne može prihvatiti i za takvu ocjenu dao u svemu prihvatljive i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Da je optuženik kritične zgode radi prodaje posjedovao 66 tableta opojne droge ecstazy proizlazi, kao prvo iz analize i ocjene njegove obrane. Naime, optuženik u istrazi nije

I Kž 178/04-3

uopće govorio o tome da je prije zaustavljanja po djelatnicima policije u B. bio s nekim u kontaktu, a prilikom drugog ispitivanja je iskazao da je bio kod svjedokinje T. P., ali nije ulazio u stan, da bi na glavnoj raspravi, nakon saslušanja svjedokinja – I. Ž., A. K. i T. P., koje su suglasno iskazale da je optuženik bio u stanu kod svjedokinje T. P. i optuženik tu činjenicu priznao, a različitosti u obrani pokušao neuvjerljivo opravdati zbog privođenja i pritvora. Očito je, kako je to ispravno zaključio i prvostupanjski sud, optuženik imao razloga za prikrivanje svog boravka u stanu kod svjedokinje T. P. i kontakta s njom i njenim prijateljicama.

Zatim, kada se ima u vidu da je optuženik inkriminirane zgode imao kod sebe 66 komada tableta ecstazy, koje je držao u torbici u automobilu, a imao je namjeru ići u disco club "…", neprihvatljiva je njegova obrana da je navedena količina opojne droge bila namijenjena za njegovu uporabu, pogotovo kada se uzme u obzir da optuženik kao ovisnik o opojnim drogama nije zaposlen i nema redovita primanja, pa je prodajom opojne droge namjeravao pribaviti novčana sredstva za nabavu opojne droge za svoju uporabu, kako je to s pravom ocijenio prvostupanjski sud.

Stoga je ocjena prvostupanjskog suda da je optuženik posjedovao opojnu drogu radi daljnje prodaje pravilna, neovisno o mišljenju psihijatrijskog vještaka dr. R. D. o tome koliko tableta dnevno je optuženik mogao konzumirati.

Kako su sve odlučne činjenice u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđene, te kako je prvostupanjski sud na optuženika i njegovo djelo pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je proglasio krivim za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, neosnovana je žalba optuženika zbog istaknutih žalbenih osnova.

Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u okviru propisa iz čl. 379. st. 1. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud nije ustanovio povrede zakona iz tog propisa.

Osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji.

Prvostupanjski sud je osnovano našao da na optuženika treba primijeniti maloljetničko kazneno pravo, obzirom da je počinjeno djelo u velikoj mjeri odraz njegove životne dobi i životnih prilika.

I ovaj drugostupanjski sud smatra, imajući u vidu da je optuženik djelo počinio u doba mlađe punoljetnosti, zatim da je odrastao bez oba roditelja, a obiteljska situacija ga je i navela da počne uzimati opojne droge, a sada je svjestan njihove štetnosti i prihvaća potrebno liječenje, da će se svrha sankcija postići izricanjem kazne maloljetničkog zatvora, ali u nešto nižem trajanju nego što je to izrekao prvostupanjski sud, odnosno u trajanju od sedam mjeseci. Ovaj sud nalazi da je izrečena kazna primjerena težini djela, osobi počinitelja i da će se njome ostvariti svrha izricanja kaznenih sankcija.

Temeljem čl. 76. st. 1. KZ-a prema optuženiku je pravilno i u skladu s citiranom zakonskom odredbom primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, jer zbog ovisnosti o opojnim drogama postoji opasnost da optuženik ponovno počini neko kazneno djelo.

I Kž 178/04-3

S obzirom na sve izneseno trebalo je presuditi kao u izreci (čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 7. veljače 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.